Tekst: Radojka Nikolić i Vesna Lapčić

 

Sonja i Aleksandra su mali porodični biznis pravljenja pereca, štapića i štanglica podigle toliko visoko da se ravnopravno nalaze na policama najvećih trgovinskih lanaca u Srbiji i državama bivše Jugoslavije. Proizvode 1.000 kilograma najkvalitetnijeg peciva dnevno, uvele su i slatki program, imaju vrhunski dizajn, investirale su u godini korone, izvoze deset odsto proizvodnje i nastupaju na najprestižnijim svetskim sajmovima hrane. I nikad ne zaboravljaju da su „u početku mamine ruke mesile testo“…

Sonja i Aleksandra – Sandra su postale dve uspešne preduzetnice potpuno posvećene porodičnom biznisu koji neprekidno raste, uvode standarde i osvajaju priznanja za proizvode Basketa

Ako posetite sajt www.basket.co.rs u sekciji „o nama“ naći ćete neobičan naslov „Mama je bila u pravu“ a ispod njega tekst: „U početku behu ruke… mamine ruke… i one su mesile i mesile, a onda su došla još dva para ruku, slična, nešto mlađa…“ i tako dalje.

Iako su prezentacije za sajt, po pravilu, stilizovane i sračunate na efekat kojim će vas privući da ostanete „u poseti“, ova priča o Basketu je istinita i verno dočarava situaciju u kojoj je Srbislava Lazić 2002. godine počela u svojoj kući u Golubincima, pokraj Stare Pazove a na pedesetak kilometara od Beograda, da peče slane perece i štapiće. Time se borila za opstanak, kao samohrana majka dve kćeri – Sonje koja je tek upisala psihologiju i srednjoškolke Aleksandre. To su počeci rada firme Basket čiji su se proizvodi prvo prodavali na pijacama i u malim prodavnicama, o čemu je Ekonometar pisao pre osam godina, u oktobru 2013. godine (broj 106).

Novi, smeli poduhvat, u brižljivo kreiranoj ambalaži: Slatki program, bez šećera i aditiva

Od tada do sada mnogo toga se dogodilo, neizlečiva bolest je, na nesreću, odnela Srbislavu 2016. godine, ali su njene dve ćerke, „dva para mladih ruku“, nastavile taj porodični biznis – Sonja Đurić sa diplomom i specilizacijom psihologa i Aleksandra Đurić kao diplomirani slikar. Možda Srbislava nije ni slutila da će za dve decenije postojanja njene firme, što će biti tačno sledeće godine, u pogonu Basketa, u centru Golubinaca raditi prava mala fabrika sa trideset zaposlenih, da će proizvoditi 1.000 kilograma peciva dnevno, da će se proizvodni programi i asortiman proširiti, da će se specijaliteti Basketa naći na prestižnim sajmovima hrane u Londonu, Kelnu, Njujorku, a da će čak deset odsto proizvodnje odlaziti kao izvoz u države našeg regiona.

Kvalitet u prvom planu – proizvodni pogoni savremeni, a sirovine vrhunskog kvaliteta

Sonja i Aleksandra – Sandra su postale dve uspešne preduzetnice potpuno posvećene porodičnom biznisu koji neprekidno raste, uvode standarde i osvajaju priznanja za svoj rad i proizvode Basketa. I jedva imaju vremena za razgovor koji smo vodili nedavno u njihovom poslovnom prostoru u Golubincima, dok se iz pogona širio poznati, primamljivi miris peciva i dok smo se prisećali njihove majke Srbislave i našeg razgovora pre osam godina.

– Iz ove perspektive, pitam se odakle je mama imala toliko snage i kako je uspevala da izdrži sve pritiske, bez ikakvog radnog iskustva. Mi jesmo bile velike, ja sam upisala fakultet, a Aleksandra je bila u srednjoj školi. Imala je našu podršku na rečima, ali samo je ona znala kako joj je bilo i sa čime se sve susretala. Ipak, svojom voljom i snagom je uspela da izgura svoje proizvode do polica zdrave hrane i to u vreme kada nisu bile toliko rasprostranjene društvene mreže, onlajn prodavnice i internet uopšte – priča Sonja.

Naslovna strana Ekonometra (broj 106) pre osam godina: majka Srbislava i ćerka Sonja, u oktobru 2013. godine

Srbislava je, smatra Sonja, posao razvila intuitivno. Ceo život je provela u Golubincima, nije imala informacije šta se dešava u Beogradu i u trgovini, a opet se odlučila za proizvode koji će kasnije postati hit na trgovinskim policama, priča starija ćerka.

– Kako je ona osetila pravi momenat da počne sa ovim programom – nama ni danas nije jasno. Počela je sa svojim perecama prvo na pijacama, pa u radnjama zdrave hrane. Jedna veleprodaja zdrave hrane joj je otvorila vrata, dopale su im se njene perece i predložili su joj da napravi integralne. Prihvatila je tu ideju i tako je krenuo integralni program. Mama je to dugo isprobavala, a glavni degustatori smo bili tetka Saveta, Aleksandra i ja. Uvek smo govorile: Sreća što nije bilo nešto teško i masno, jer bismo imale po „100 kilograma“ dok ne dođemo do idealnog ukusa. Pakovala je ta peciva u kola, sama ih isporučivala, kupci su maltene na licu mesta odlučivali koliko žele da kupe, a ona im je račune pisala na haubi automobila. Sa tim radnjama sa kojima je mama počela saradnju mi i danas sarađujemo – priča Sonja.

Firma je rasla organski, postepeno se širio asortiman, u okviru porodične kuće u glavnoj ulici u Golubincima je napravljena i prva proizvodnja od četrdesetak kvadrata.

– Ja sam prva imala ideju da se priključim firmi, ali mama me je u početku odvraćala. Ipak, Basket me je neverovatno vukao sebi, stalno sam imala potrebu da se pridružim mami i da učim od nje. Meni je bilo neverovatno kako ona sve to ume da radi, da vodi firmu, nalazi kupce, razvija proizvode, priča Sonja koja je u početku rada u Basketu želela da se isključivo bavi razvojem brenda i komercijalom.

– Ali, mama je insistirala da moram da upoznam proces proizvodnje, što ja tada nisam razumela. Sada mi je jasno, jer ako ne znaš ceo proces proizvodnje ne možeš ni da razvijaš brend. No, srećom, sestra Aleksandra se priključila firmi nekoliko godina posle mene i uključila se u proizvodnju, što će nam kasnije spasiti firmu – kaže Sonja.

Dve su revolucionarne stvari donele ove mlade devojke u Basket – novu ambalažu i ulazak u velike trgovinske lance. Na staroj ambalaži su bile stvarne slike-fotografije proizvoda i sve je to bilo prilično tradicionalno. Vreme se, međutim, menjalo, što su one uvidele, ali mami nije bilo pravo.

– Aleksandra i ja smo se dogovorile da kontaktiramo tada veoma popularne dizajnere iz Novog Sada – studio Piter Grekson, koji su te godine dobili globalnu nagradu za dizajn Bakine tajne. Poslali smo im jedan iskren mejl u kojem smo se predstavile i iznenadile smo se kada su nas pozvali na sastanak i prihvatili da nam rade dizajn za ambalažu. I dan-danas radimo sa njima – kaže Aleksandra i dodaje da su imali sreće što im je agencija omogućila da im uslugu plate na rate, jer je to prilično koštalo, što je tada mamu brinulo. Ona se plašila da neka veća investicija ne „potopi“ firmu, priča Aleksandra.

Međutim, za promenu ambalaže su postojali i praktični razlozi. Do tada su uspeli da svoj proizvod „ulistaju“, što znači da se nađe na policama u prodavnicama Dufri (Dufry) na Aerodromu, marketima Univera i u lancu Metro. Niko drugi nije prihvatio staru ambalažu.

Upravo je „ulistavanje“ u velike trgovinske lance bio drugi značajan korak za Basket.

– Tada nismo ni mogle da pretpostavimo šta to znači i koliko je taj proces zahtevan i skup. Mama nam je odmah rekla da ona time ne želi da se bavi, da je nju to preraslo, ali nam je dala podršku ukoliko želimo da idemo tim putem, a ona je nastavila da se bavi dotadašnjim aktivnostima – priča Aleksandra.

Sa „ulistavanjem“ na police velikih trgovinskih sistema krenuli su 2014. i Basket proizvodi su počeli da se prodaju u Maksiju, Merkatoru, DM-u.

– „Ulistavanje“ se dosta plaća, ali za kategorije zdrave hrane u to vreme „ulaznice“ nisu bile toliko skupe pošto je to za trgovce bila najslabija karika. Svi su bili u procesu formiranja te kategorije proizvoda, tako da nije svaki sistem tražio velike sume. Trenutno smo u novom krugu „ulistavanja“ sa novim proizvodima i to je sada potpuno drugačije, a visina ulaganja ne može da se meri sa onim od pre šest, sedam godina – kaže Sonja.

Na sajmovima u Njujorku, Kelnu, Parizu, Dubaiju nastupale su sa Privrednom komorom Srbije

Mada i dalje prodaju svoje proizvode u prodavnicama zdrave hrane, naše sagovornice primećuju da se mnoge gase pod pritiskom velikih trgovinskih lanaca koji u svojoj ponudi imaju sve veći asortiman proizvoda zdrave hrane. Ipak, potrošači jednih i drugih su potpuno različiti.

Na sajmu u Londonu 2019. godine, Basket je nastupio samostalno

Konkurencija je oštra na tržištu, poslovanje se širi i onaj mamin asortiman od 10 vrsta proizvoda, sada je udvostručen: pod brendom Basket trenutno se prodaje 20 vrsta pakovanih proizvoda od kojih su četiri slatka: heljdine pločice, heljdine pločice sa sušenim malinama, sa kupinama, i slatki krekeri – sa suvim grožđem, sa jabukom i cimetom i sa cimetom i lešnikom. Spakovani su u kesice sa simboličnim dizajnom – dva drveta, dve golubice, dva prsta. Sve to simbolizuje dve sestre, a golubi – Golubince! Slatki program je lansiran baš ove, 2021. godine. Pored toga, ove godine su ubacile i dva nova slana proizvoda.

Zato je ova godina bila godina investicija za vlasnice Basketa: u mašine i razvoj tih šest novih proizvoda uložile su oko 150.000 evra. Ta suma uključuje istraživanje sirovina dok su našle od govarajuće, ambalažu, dizajn, nove kalupe za štampu, „ulistavanje“ proizvoda u prodavnice, slanje uzoraka na analize, promocije.

– Ovo je do sada najveći iskorak, ulaganje, ali i rizik. Međutim, morali smo da izađemo sa nečim novim jer je tržište preplavljeno proizvodima koji su slični – kaže Aleksandra.

Sonja i Aleksandra: Pored toga što su proširile asortiman Basketa, uspele su da plasiraju proizvode i na sva tržišta u regionu

Okidač za slatki program je bilo to što je Sonji dijagnostifikovana insulinska rezistencija, te je trebalo da pronađe šta može da jede a da ne naruši hormonsku ravnotežu. Voće obožava, te je bilo prirodno da probaju da osmisle proizvod sa voćem.

Rastu cene, kasni naplata

Najveći problem u poslu je, prema rečima Sonje i Aleksandre, naplata potraživanja. Korona je drastično pogoršala situaciju jer u mesecima vanrednog stanja trgovci su poručivali robu, ali malo ko je plaćao fakture. Umesto 60 dana koliko su ugovoreni rokovi plaćanja, novac je uplaćivan nakon 120 i više dana. „Repovi“ od tada se još uvek vuku.

– Kada je došlo do zastoja u plaćanju morali smo da uzmemo dva komercijalna kredita za obrtna sredstva. Pokušale smo da sredstva dobijemo od Razvojnog fonda Vojvodine, ali bezuspešno. Još uvek nam je dosta sredstava zarobljeno u potraživanjima, iako su plaćanja postala nešto urednija. Prvi put nam se desilo da probijemo i mi svoje rokove prema našim dobavljačima – kaže Aleksandra.

Kako jedna nevolja nikako ne ide sama, u međuvremenu su sirovine poskupele. Od onoga što one koriste najdramatičnije su poskupeli palmino ulje, lan i susam koji uvoze, ali i domaća bundeva. Uz to, napominju, poskupeli su nafta, struja, povećan je minimalac što je značajno podiglo troškove.

– Mi nismo mogli brzo da reagujemo povećanjem cena jer je to određena procedura kada radite sa trgovinskim lancima. Dolazili smo do raskoraka na uštrb zarade, u jednom periodu smo čak radili i u minusu. Ovo je prva godina da smo dva puta morali da podižemo cene po deset odsto i verovatno ćemo morati još, jer se ne vidi kraj poskupljenjima – kaže Aleksandra.

Sonja i Aleksandra – 2019. godine dobitnice priznanja “Cvet uspeha za ženu zmaja”, Udruženja poslovnih žena Srbije

– Želele smo da proširimo asortiman sa slatkim proizvodima, ali da budu drugačiji od onoga što se nudi na tržištu. Većina ima čokoladu, prirodne zaslađivače sa aromama, a nismo naišli na proizvod bez šećera, bez arome i isključivo sa 100 odsto sušenim voćem. Našli smo dobavljača iz sela Ševerice kod Šapca koji dehidrira voće. Dakle, koristimo voćno brašno koje, da bi se osetilo, mora dosta da se stavi. U pločicama ima 10 odsto sušenog voća. Pošto je sirovina skupa, onda su i proizvodi skuplji od slanih i reč je o premijum slatkišima – objašnjava Aleksandra.

Zato ne planiraju da uskoro opet proširuju asortiman, ali kažu da trendovi idu u pravcu organskih proizvoda. Čak im i stižu zahtevi od trgovaca da prave organske proizvode. Međutim, Sonja i Aleksandra smatraju da bi ti proizvodi bili preskupi za potrošače.

Slani program proveren kod potrošača i već dobro upoznat prošlih godina, nalazi se na policama velikih trgovinskih sistema

– Nama nije problem da to proizvedemo, ali je pitanje kome ćemo da prodamo – kaže Sonja.

Aleksandra – i biznis i zadovoljstvo

Pored toga što su proširile asortiman Basketa, uspele su da plasiraju proizvode i na sva tržišta u regionu. Izvoze oko deset odsto proizvodnje u Sloveniju, Hrvatsku, Severnu Makedoniju, Crnu Goru, dok u Bosnu i Hercegovinu izvoze rinfuznu robu preko veletrgovaca zdravom hranom.

– Voleli bismo da ojačamo ova tržišta, da proširimo broj proizvoda sa kojima smo prisutni na tim tržištima. Raduje nas što izvoz raste i što su novi, slatki proizvodi, recimo, oduševili Slovence koji su ih odmah „ulistali“. U Sloveniji prodajemo u Merkatoru, a u Hrvatskoj u Merkatoru i Konzumu – kaže Sonja.

Poreklo sirovina je važno

Neretko se u poslednje vreme vode polemike i o tome koliko je palmino ulje, koje uglavnom koristi konditorska industrija, zdravo. Aleksandra objašnjava da priča ima dve strane.

– Prvi problem sa palminim uljem je nastao zbog ugrožavanja životne sredine jer postoji nelegalna seča palmi, čime se uništavaju staništa šimpanzi. Zato mi uzimamo samo palmino ulje koje ima sertifikat o poreklu, što znači da je nastalo od palmi sa plantaža, uzgajanih za pravljenje ulja. Kada je reč o zdravstvenoj strani, ono jeste bogato zasićenim masnim kiselinama, ali naši proizvodi sadrže svega jedan odsto ovog proizvoda. Uz to, naši proizvodi se ne prže, već se peku na niskim temperaturama, čime zadržavaju sva nutritivna svojstva i time pripadaju kategoriji zdrave hrane – objašnjava Sonja.

Konkurencija u ovom segmentu je sve veća, kažu sestre Đurić. Svaku pojavu novog, a značajno jeftinijeg proizvoda osete u padu prodaje, ali kažu da se kupci brzo vrate jer primete razliku u kvalitetu.

– Pitam se da li će se ikada uspostaviti sistem kontrole da ono što piše na deklaraciji bude potkrepljeno analizom. Ako se to ne desi, police će biti pretrpane raznim stvarima koje nemaju veze sa zdravom hranom. Dakle, veliki sistemi bi trebalo da traže analize za svaki lot od svakog dobavljača. Tako bismo svi bili ravnopravni, a trenutno je teško objasniti potrošačima zašto je možda naš proizvod skuplji od nekog drugog – kaže Aleksandra.

Svi vole Basket: Sonja i Aleksandra sa svojom decom, najmlađi je Sonjin sin Vidak – ima dve godine

Basket je uveo nekoliko standarda važnih za kvalitet proizvoda i proizvodnje. FSSC – koji se odnosi na kontrolu kvaliteta hrane, svih sirovina, dobavljača, pa čak i ambalaže koja se koristi. Svake godine se sertifikat obnavlja i uvek postoje neki novi zahtevi. Pored toga, poseduju i ISO 22000 i HASAP.

– Održavanje ovih sertifikata košta, zato nas i pogađa što ne postoji nikakva kontrola kvaliteta. Mi ulažemo u kvalitet naših proizvoda, a oni koji to ne rade, ravnopravni su sa nama na policama i stvaraju nelojalnu konkurenciju – kaže Sonja.

Sandrine ćerke: Lola (2,5 godine) i Iskra (8 godina) – male „manekenke“ za Basket proizvode

Neposredno pred početak pandemije, početkom prošle godine, pokrenule su onlajn prodaju. Za sada internet prodaja raste, a proizvode šalju brzom poštom ili ih sami distribuiraju.

– Nedavno smo za jedan vikend prodali 40 kilograma robe što je zamenilo prodaju na nedeljnom nivou u nekim radnjama zdrave hrane koje su se zatvorile u Beogradu. Tako da i taj segment ide uzlaznim putem – kaže Aleksandra i dodaje da im je u planu da razviju i korporativne poklone.

Za eventualni rast tražnje su spremne, jer su već sazidale novi objekat koji je useljiv. Međutim, novi proizvodni pogon zahteva novu opremu i velika finansijska ulaganja koja će biti teško ostvariva bez kredita.

– Zavolele smo posao i uopšte se ne kajemo što se ne bavimo svojim primarnim zanimanjima. Želimo da nastavimo da razvijamo Basket i da stvaramo potrebe potrošača za našim proizvodima – kaže Sonja.

Basket za čitaoce Ekonometra – dva poklon recepta

SLANA GRANOLA
• 30 ml maslinovog ulja
• 1 kašičica meda
• 1 kašičica belog luka u granulama
• 50g badema (isečenih na krupnije)
• 50g oraha (isečenih na krupnije)
• 50g golice
• 40g susama (crnog i belog)
• ½ šolje listića kokosa
• 1 čia „jaje“ (1 kašika čia semenki+3 kašike vode)
• ¼ kašičice soli
• Slani miks
U činiji pomešajte sve sastojke za granolu osim slanog miksa.
Rernu zagrejte na 160C.
Tepsiju obložite papirom za pečenje i na nju prebacite mešavinu semenki. Pecite 15 minuta uz povremeno mešanje.
Kada je pečeno, izvadite i ostavite da se ohladi. Pomešajte sa slanim miksom i spremite u teglu sa poklopcem.
Možete koristiti u čorbama, salatama, sa grčkim jogurtom ili samo kao zdravu užinu.

ČORBA OD CELERA (Vegan)
Za 3 osobe

• 1 kašika maslinovog ulja
• 300g mešavine celera korena i stabljika, iseckanih na kockice
• 2 čena belog luka
• 200g krompira, iseckanog na kockice
• 500 ml povrtne supe
• 100 ml pavlake za kuvanje od soje ili ovsa
• Sveži timijan
• So, biber
• Pecivo sa dimljenim sirom
Na srednje jakoj temperaturi zagrejte maslinovo ulje i dodajte krompir. Pržite 3-4 minuta pa dodajte beli luk, celer, timijan, so i biber. Izmešajte, propržite pa dodajte povrtnu supu. Kuvajte dok krompir ne omekša. Izmiksajte štapnim mikserom i dodajte pavlaku za kuvanje. Vratite na ringlu da prokuva.
Poslužite toplo uz pecivo sa dimljenim sirom.

Aleksandra ima slikovitu viziju razvoja Basketa u očima potrošača.

– Najsrećnije bismo bile kada bi se Basket proizvodi našli na onim neformalnim spiskovima koje prave trudnice pri odlasku u porodilište: „zapakovati Basket“; ili ako bi se ista „pro memoria“ našla na spisku stvari za putovanje.

„Nigde bez Basketa“ – to bi bilo ostvarenje poslovnog sna sestara Đurić koje uspešno razvijaju porodični biznis za šta su do sada dobile niz priznanja, među kojima i „Cvet uspeha za ženu zmaja“ 2019. godine, koje dodeljuje Udruženje poslovnih žena Srbije.

Radojka Nikolić
Vesna Lapčić