Autor: Radojka Nikolić

Prva najava šest milijardi evra, samit u Tirani 17. oktobra 2023. – Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen predložila investicioni plan za Zapadni Balkan za razvoj i integraciju u Evropsku uniju, (Izvor: https://tvitter.com/vonderleien)

Prva najava šest milijardi evra, samit u Tirani 17. oktobra 2023. – Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen predložila investicioni plan za Zapadni Balkan za razvoj i integraciju u Evropsku uniju, (Izvor: https://tvitter.com/vonderleien)

Neverovatno je koliko srpska javnost brzo reaguje na pominjanje milijardi evra (ili dolara), kad god stigne neko obećanje da će ih Srbija, tj. narod “dobiti”. To se, nekako, odmah poistovećuje sa očekivanjima da nam ih neko poklanja, da evo, stižu odmah i da treba videti kako da ih potrošimo. Naš narod, prosto rečeno, voli milijarde (u bilo kojoj valuti), voli da ih pominje i voli da ih uzima.

Sa druge strane, onaj ko nam najčešće najavljuje milijarde, a to je Evropska unija, ima manir da ih dugo unapred najavljuje, ponekad i godinama, da nisu namenjene samo Srbiji već su u paketu za “države Zapadnog Balkana”, a uz to su te milijarde uslovljene prethodnim, prilično teškim zadacima koje treba obaviti, tj. reformama.

Na tu srpsku lakomost na milijarde posebno podseća aktuelna situacija sa šest milijardi evra za Zapadni Balkan, što važi od 8. aprila 2024. u okviru posebnog Instrumenta reformi koji su prihvatile sve države članice EU. O tome ovih dana srpski mediji izveštavaju kao o nečemu potpuno novom, a zapravo je reč o milijardama koje su najavljene još pre šest meseci na Samitu lidera EU i Zapadnog Balkana koji je održan 16. oktobra u Tirani. Označen kao prvi takav sastanak koji se održava u jednoj državi koja nije članica EU, taj skup u Tirani je poslužio kao platforma da predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen predstavi liderima novi plan rasta za Zapadni Balkan: predložila je paket od šest milijardi evra, ali čija će realizacija zavisiti od sprovođenja reformi. Ako se sve realizuje, optimistična projekcija je tada pokazivala da će u ovoj deceniji (do 2030. godine) moći da se udvostruči obim ekonomija regiona Zapadnog Balkana.

To je, dakle, bilo polovinom oktobra prošle godine, u Tirani. Sledeća najava o šest milijardi evra stigla je nedugo zatim, 7. novembra 2023. godine kada je Evropska komisija i formalno primila taj predlog u razmatranje. Precizirano je da je to novi plan rasta za Zapadni Balkan koji se zasniva na četiri stuba – uvođenje Zapadnog Balkana u jedinstveno tržište EU, uspostavljanje jedinstvenog regionalnog tržišta Zapadnog Balkana, reforme i investicije.

Prvi stub je uvođenje Zapadnog Balkana u jedinstveno tržište EU, kroz sedam ključnih oblasti, među kojima su saradnja carina, e-trgovina, bezgotovinsko plaćanje, roming itd.

Drugi stub podrazumeva da entiteti na Zapadnom Balkanu moraju da završe uspostavljanje jedinstvenog regionalnog tržišta, čime bi se, prema planu, mogao povećati bruto domaći proizvod zemalja našeg regiona za 10 odsto.

Treći stub su reforme neophodne za ulazak Zapadnog Balkana u jedinstveno tržište EU, a koje bi približile region članstvu u Uniji i učinile ga privlačnijim evropskim investitorima.

Četvrti stub podrazumeva povećana izdvajanja EU za Zapadni Balkan,  ali pod uslovom da šest entiteta tog regiona sprovedu potrebne reforme.

Sva prethodna četiri stuba su sastavni deo investicionog paketa od šest milijardi evra, od kojih su dve milijarde u grantovima, a četiri u obliku zajmova. Ta sredstva će biti transferisana samo ako reforme budu sprovedene.

Naredna najava tih šest milijardi evra za Zapadni Balkan stigla je 22. januara 2024. godine iz Skoplja. Tada su lideri zemalja regiona i predstavnici Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država razgovarali o Planu rasta. Sa ovog susreta u Skoplju stigli su ponovo medijski naslovi: Za Zapadni Balkan – šest milijardi evra bespovratne pomoći – šansa je koju region mora iskoristiti…

Od novembra 2023., kada su najavljene te milijarde iz EU, pa do aprila 2024, trajale su pravno-birokratske pripreme briselske administracije ovog plana rasta za Zapadni Balkan. Tako je, posle šest meseci od prve najave, najpre 5. aprila usvojen privremeni sporazum o Planu rasta za Zapadni Balkan (Evropski parlament i Predsedništvo Saveta EU), a zatim su, 8. aprila, i sve države članice prihvatile taj sporazum. Zvanično, to znači da je odlučeno da se uspostavlja Fond za reformu i rast za Zapadni Balkan i da je taj instrument glavni deo Plana rasta za Zapadni Balkan, koji je Komisija usvojila u novembru prošle godine.

Taj instrument pomoći će se primenjivati od 2024. do 2027. godine i sadržaće dve milijarde evra bespovratne pomoći i četiri milijarde evra u povoljnim zajmovima. Kako je navedeno, ovaj novi instrument predstavlja dopunu postojećeg Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA III) za region Zapadnog Balkana. I još jedna važna napomena: plan predviđa da svaka vlada u državama Zapadnog Balkana, dobije određenu sumu novca na svakih šest meseci, u zavisnosti od reformi sprovedenih u tom periodu.

Ispalo je sve nekako u znaku šest: EU posle šest meseci od najave, usvojila sporazum o šest milijardi, svaka od šest država će određeni iznos podizati na šest meseci, ali prvo reforme i pod uslovom da su uspešne! Ako bismo se šalili, samo su četiri stuba na kojima se ovaj investicioni plan zasniva, a ostalo je u znaku šest.

No, investicioni plan za Zapadni Balkan je usvojen i šta sad?

Stvari stoje tako da je prvi kvartal ove 2024. godine već iza nas, a ispred EU administracije i članica EU su parlamentarni izbori u junu, te je malo verovatno da će uskoro početi primena ovog Instrumenta rasta za Zapadni Balkan. Ali, od toga je još manje verovatno da će države Zapadnog Balkana biti toliko revnosne u ispunjavanju zahteva koje im postavlja ovaj “novi instrument”, da bi došle do tih tranši EU novca – manje u grantovima a više u zajmovima.

Nažalost, za sada je balkanska realnost takva da svi dosadašnji pokušaji – od Berlinskog procesa, Malog Šengena, Otvorenog Balkana, Zapadnog Balkana – kako god da su se zvale inicijative i ko god da ih je pokretao, nisu uspele da tokom prošle decenije ubrzaju ekonomski i ukupni društveni rast država Zapadnog Balkana. I sada je Zapadni Balkan na nivou jedne trećine prosečnog nivoa ekonomija EU, a Srbija na oko 44 odsto (Emanuel Žiofre, 7. marta 2024. na predstavljanju Sive knjige NALED-a).

Zato je teško očekivati da će onih šest milijardi evra, tokom četiri godine, raspodeljene na šest država, napraviti neko “ekonomsko čudo”. Tim pre što su uslovljene suštinskim reformama koje se u balkanskim državama, već poslovično, s mukom sprovode ili se nikako i ne sprovode, pa smo tu gde jesmo.