Piše: Marija Savić, direktor Odeljenja za ekonomska istraživanja Banca Intesa*

Godine za nama, koje će u svetskim ekonomskim analima ostati zabeležene kao godine kriza izazvanih globalnom pandemijom i eskalacijom geopolitičkih sukoba, još jednom su ukazale na svu težinu predviđanja ekonomskih trendova u nepredvidivim vremenima, ali i na važnost razumevanja limitiranosti tradicionalnih ekonomskih modela i uključivanja ekspertskog mišljenja kako bi ostali relevantni i precizni u svetu koji se menja munjevitom brzinom.

Kaže se da je pitati ekonomistu da projektuje kretanje makroekonomskih indikatora bez modela kao tražiti od meteorologa da prognozira vremenske prilike gledajući u nebo. Realnost je da su, iako limitirani, modeli jedno oruđe u rukama ekonomista, koji, svesni njihovih ograničenja, prilikom izrada projekcija neretko govore u opreznim terminima verovatnoća, relativnih koncepata i baznih scenarija i klone se „apsolutnih“ zaključaka. U odbranu struke, nemamo na raspolaganju kristalne kugle koje vide budućnost, već se oslanjamo na komplikovane matematičke modele koji nikada ne mogu biti 100% precizni.

Smatra se da su svi ekonomski modeli na neki način limitirani. S obzirom na to da se prognoze zasnivaju na podacima koji su dostupni u trenutku projektovanja, mogli bismo se i saglasiti sa kritikom da su modeli često „dobri samo u predviđanju predvidivog“, što u praksi znači da kada su kretanja ekonomskih varijabli unutar raspona nedavnih vrednosti, tačnost predviđanja je prilično dobra. Međutim, kada su kretanja izvan opsega nedavnog iskustva, veliki je izazov kreirati preciznu prognozu. Razlog za to leži u činjenici da se stvarnost ne odvija uvek onako kako modeli predviđaju i da može poništiti neke od teorija koje su u osnovi jednačina modela. Ni modeli ni čovek ne mogu da predvide događaje bez presedana, kao što su to bili svetska finansijska kriza iz 2008. godine, globalna Covid pandemija ili konflikt u Ukrajini, što može navesti na zaključak da su modeli i njihove projekcije najmanje pouzdani kada su najpotrebniji – „u kriznim vremenima“. Sa druge strane stoji argument da ekstremne okolnosti ne karakterišu većinu godina, te da ekonomske prognoze jesu u najvećoj meri tačne.

Ni modeli ni čovek ne mogu da predvide događaje bez presedana, kao što su to bili svetska finansijska kriza iz 2008. godine, globalna Covid pandemija ili konflikt u Ukrajini, što može navesti na zaključak da su modeli i njihove projekcije najmanje pouzdani kada su najpotrebniji – „u kriznim vremenima“.

Koliko god bili važni za naš rad, modeli nikada ne mogu u potpunosti odgovarati složenosti stvarnosti i uvek će ostati zasnovani na pretpostavkama, što nekada, naravno, može biti i pogrešno. Zbog toga projekcije moraju biti kombinacija proračuna zasnovanog na modelu i ekspertskog mišljenja koje omogućava prilagođavanje rezultata makroekonomskih modela kako bi se uzele u obzir i dodatne informacije koje su u datom trenutku dostupne ekonomistima poput, recimo, promene fiskalne ili strukturne politike, kao i iznenadnih promena regulative centralnih banaka. Zaključak je da je od izuzetne važnosti pored modela, koji imaju svoja ograničenja, uključiti i ljudski faktor rasuđivanja. Dodatno, prethodna odstupanja od predviđanja modela pomažu ekonomistima da otkriju nedostatke u analizi i poboljšaju svoje ekonomske procene. Upravo zato se modeli revidiraju i ažuriraju kako bismo učili iz grešaka u predviđanju, a što je revidiranje projekcija češće u toku godine, njihova preciznost je veća.

Kritika ekonomije i modela nije nova. Pre više od jednog veka, ekonomista Ludwig von Mises je kritikovao pogrešnost pretpostavke stalnih odnosa u ekonomiji, dok je Friedrich Hayek smatrao da je velika greška to što ekonomija pokušava da imitira „briljantno uspešne prirodne nauke“. Kritika je nastavljena i u savremeno doba, pa tako u knjizi „Šokovi, krize i lažni alarmi: kako proceniti pravi makroekonomski rizik“ glavni ekonomista Boston Consulting grupe Philipp Carlsson-Szlezak i viši ekonomista Paul Swartz dovode u sumnju konvencionalno razmišljanje zasnovano na modelima uvodeći napredniji pristup makroekonomskog rasuđivanja koji nazivaju „ekonomski eklekticizam”. Nedavno je i Evropska centralna banka, koja u svom timu verovatno ima najbolje ekonomiste sveta, priznala da je postojao propust u projektovanju inflacije tokom 2020. i 2021. godine. U intervjuu za portal The Currency prošle godine, član izvršog odbora ECB-a Phillip R. Lane objasnio je da je ECB potcenila cenu nafte i gasa mislivši da je vrhunac cene dostignut u toku pandemije i ne sluteći da će izbiti rat u Ukrajini godinu dana kasnije. Da su ekonomisti ECB-a uneli u model veći i uporniji energetski šok, projekcija stope inflacije bi bila znatno viša. Zaključak je jasan – jednom kada „uhvatite“ ili identifikujete šok, ekonomski modeli daju razumne projekcije, odnosno mogu da nametnu korisnu disciplinu u razmišljanju o tome u kom smeru će se kretati ekonomske varijable. Drugim rečima, problem nije u modelima, već u preciznosti dijagnoze onoga što se dešava u ekonomiji u trenutku projektovanja.

Nedavno je i Evropska centralna banka, koja u svom timu verovatno ima najbolje ekonomiste sveta, priznala da je postojao propust u projektovanju inflacije tokom 2020. i 2021. godine. Član izvršog odbora ECB-a Phillip R. Lane objasnio je da je ECB potcenila cenu nafte i gasa, smatrajući da je vrhunac cene dostignut u toku pandemije i ne sluteći da će izbiti rat u Ukrajini godinu dana kasnije.

Ono što ostaje kao otvoreno pitanje jeste da li zaista posle pandemije i rata u Ukrajini možemo smatrati da ćemo svedočiti jednom dužem periodu „normalnog ekonomskog ciklusa“ koji će biti relativno lak za projektovanje. Odgovor je – verovatno i ne, s obzirom na to da su se dvadesete godine ovog veka pokazale kao turbulentna decenija u kojoj moramo da razmišljamo o geopolitičkoj fragmentaciji, zelenoj tranziciji i sve prisutnijim demografskim promenama. Naposletku, možemo zaključiti da iako su ekonomski modeli pojednostavljena i subjektivna aproksimacija stvarnosti, oni nam omogućavaju da učimo iz prošlosti kako bismo preciznije mogli da predvidimo „pravac“ budućnosti. Istina je da oni nikada neće biti savršeni, ali njihovo dopunjavanje ekspertskim mišljenjem i redovnim revizijama osigurava da bolje zahvate ekonomsku stvarnost koja se dinamično razvija.

*Marija Savić je direktor Odeljenja za ekonomska istraživanja Banca Intesa, koje ponelo pet nagrada „Analyst Forecast Awards“ za najbolje ekonomske analitičare i prognozere koje dodeljuje Focus Economics, vodeća kompanija u oblasti analize ekonomskih istraživanja najvećih svetskih finansijskih institucija, kao i dve nagrade „Overall Forecaster“ za sveukupnog prognozera.