Emir Kusturica: Ja bih sve drugačije uradio. Moja priroda, kroz moju radoznalost, najčešće me vodila da u mnogim stvarima budem prvi. Mnoge sam stvari uradio prateći svoj impuls (Foto: Nikić MŠM)

Emir Kusturica: Ja bih sve drugačije uradio. Moja priroda, kroz moju radoznalost, najčešće me vodila da u mnogim stvarima budem prvi. Mnoge sam stvari uradio prateći svoj impuls (Foto: Nikić MŠM)

Postoji li nešto, posle ovoliko godina rada i iskustva, što bi drugačije uradio – pitao je Emira Kusturicu, na Mokroj Gori, 16. juna uveče, Srđan Janićijević, na Letnjem Vivadi forumu, u okviru teme Ideje bez granica – Why not. Proslavljeni reditelj, pisac, idejni i realni tvorac Mećavnika i osnivač parka prirode Mokra Gora, ovako je odgovorio:

„Ja bih sve drugačije uradio. Moja priroda, kroz moju radoznalost, najčešće me vodila da u mnogim stvarima budem prvi. Mnoge sam stvari uradio prateći svoj impuls. Ja mislim da je u životu energija najvažnija i to je misao koju sam preuzeo od jednog ruskog pisca. Mogao sam da budem i pametniji i gluplji, ali da nisam raspolagao strašnim izvorima energije, ne bi od mene bilo ništa!“

Kao i uvek do sada, razmišljanja i stavovi Emira Kusturice izazivaju veliku pažnju. I sada je vladalo veliko interesovanje učesnika Letnjeg Vivaldi foruma, koji je ove godine održan od 15. do 17. juna, u organizaciji Mokrogorske škole menadžmenta. Šta Kusturicu nervira?

„Šta mene nervira? Mene nervira kad vidim da se javnost konstituiše od tikvana i od glupana, a ne od pametnih ljudi. Ja sam se povukao i nisam deo nijednog komplota. Mokra Gora je valjda jedini entitet koga nisu ugrozili ni sivi kapital, ni crne pare. Zašto? Zato što je tu postojala posvećenost i jedna vrsta energije koja je to štitila. Mi smo napravili 15 festivala, a ovo je deveti ministar kulture koji se u tih 15 godina promenio!“

Ali, tokom ovog razgovora zanimljiva su bila dva, naizgled, periferna detalja. Prvi se odnosio na pominjanje Džona Vejna, a drugi na knjigu koju je Kusturica za vreme ovog razgovora, držao u rukama i na stočiću.

Orden Svetog Save u ruci Džona Vejna, detalj iz filma "Tragači" iz 1956. godine (Vikipedia)

Orden Svetog Save u ruci Džona Vejna, detalj iz filma “Tragači” iz 1956. godine (Vikipedia)

Naime, na početku i tokom razgovora, Kusturica je citirao rečenicu Džona Vejna „Nikad se ne zna“ – iz slavnog filma „Tragači“ (1956. godina). A zanimljivo je da se baš oko tog filma, kako navode istraživači filma, godinama vodila polemika da li je orden koji Džon Vejn (kao Itan) poklanja devojčici Debi (Natali Vud), zapravo – Orden Svetog Save?! Film je režirao Džon Ford i do sada nema odgovora da li je to bio baš srpski kraljevski Orden Svetog Save i zašto ga je reditelj odabrao, jer slika iz filma ukazuje na istovetnost uručene medalje i srpskog kraljevskog ordena. Ili je reditelju bilo svejedno o kom ordenu – medalji je reč, samo mu je bila potrebna kao „rekvizit“ na filmu. „Nikad se ne zna“ – što reče Emir Kusturica, citirajući upravo Džona Vejna iz tog filma.

Drugi detalj odnosio se na knjigu koju je Emir Kusturica imao ispred sebe…Naime, dan pre ovog razgovora na Mokroj Gori, 15. juna uveče, Emir Kusturica je imao promociju svoje knjige „Vidiš li da ne vidim” U Beogradu. Knjiga predstavlja svojevrstan omaž austrijskom piscu Peteru Handkeu, Kusturičinom dobrom prijatelju. Promocija je održana u dvorani Studentskog kulturnog centra, izdavač je Srpska književna zadruga, o knjizi su govorili vrsni poznavaoci literature, a moderator je bila književnica Vesna Kapor. I, upravo je tu tačka zabune! Jer, kada je u jednom trenutku Emir Kusturica pogledao naslovnu stranu knjige i, verovatno, hteo da pročita nešto, uzviknuo je: „Pa, ovo nije moja knjiga! Ovo je knjiga Vesne Kapor, koju mi je dala…“. Nije završio misao, jer bi objašnjenje predugo trajalo, ali kada se zna pomenuta predistorija, jasno je kako se, zapravo, ova zabuna dogodila: kada je krenuo na ovaj razgovor, Kusturica poneo je knjigu Vesne Kapor, umesto svoje, jer je za obe izdavač Srpska književna zadruga, a ona ima istu formu izdanja, već decenijama…

Emir Kusturica i Srđan Janićijević u razgovoru na Mokroj Gori - Letnji Vivaldi forum 16. juna 2022. (Foto: Nikić)

Emir Kusturica i Srđan Janićijević u razgovoru na Mokroj Gori – Letnji Vivaldi forum 16. juna 2022. (Foto: Nikić)

O tek objavljenoj knjizi o Peteru Handkeu, Kusturica kaže da delo ima tri toka – jedan putopisni, drugi je izmišljen Handkeov prelazak na žici preko Drine, a treći je put u Stokholm na dodelu Nobelove nagrade za književnost. Kusturica kaže da se dosta „mučio“ oko pisanja ove knjige i da mu je u početku bilo teško da definiše Handkea. Ali da je, čitajući njegove knjige, shvatio da je piščeva glavna inspiracija dolazila iz filozofije Fridriha Ničea. No, ni to nije jednostavno, pa je sva složenost upakovana u knjigu „Vidiš li da ne vidim”, koja te večeri nije bila u rukama autora – Emira Kusturice…

„Nikad se ne zna“, citirao je Kusturica Džona Vejna na Letnjem Vivaldi forumu, ali je, govoreći o našoj savremenosti, uputio upozorenje:

„Mi danas prisustvujemo jednom periodu u kome se vidi da ljudi ne mogu da vode ostatak sveta i u kojem vlada koristoljublje. Pogledajte samo Klausa Švaba (osnivač foruma u Davosu, prim.a.) koji je stotine miliona dolara i evra smakao na svoj vlastiti račun, a uvodi IV industrijsku revoluciju, čiji je krajnji cilj da mi ne posedujemo ništa, a da njih dvadesetak u svetu poseduju sve! Svi mi treba da budemo svedeni na ‚korisničko ime‚ kao ono za rad na internetu“, rekao je Kusturica.

Kusturica: Ako je električni automobil konačno ishodište, onda je samo pitanje da li čitava planeta treba da proizvodi električnu energiju u nuklearkama, da bismo mogli da vozimo te automobile (Foto: Nikić MŠM)

Kusturica: Ako je električni automobil konačno ishodište, onda je samo pitanje da li čitava planeta treba da proizvodi električnu energiju u nuklearkama, da bismo mogli da vozimo te automobile (Foto: Nikić, MŠM)

Još jedna značajna opaska odnosi se na proklamovani globalni put da se, u ime zaštite planete, koriste električni automobili umesto klasičnih:

„Ako je električni automobil konačno ishodište, onda je samo pitanje da li čitava planeta treba da proizvodi električnu energiju u nuklearkama, da bismo mogli da vozimo te automobile. U suštini, mi električnim automobilima ne dobijamo ništa, dok god se većina evropske električne energije proizvodi iz uglja. A, u međuvremenu, tu je još i foliranje da se proizvodi automobil koji će sam da ide i da te vozi… Te prevare su konstantne u čovekovoj potrebi da menja i da reformiše status. I ta progresivna linija vrlo često čoveka vodi u propast. Ja mislim da električni automobili ne mogu da zažive bar još 25 godina“, rekao je Kusturica i napravio aproksimaciju:

„Na primer, na planeti ima milijardu automobila. Ako tih milijardu automobila treba da pređe 250 kilometara i da se napuni, ko će tu struju proizvesti?! To mogu jedino fosilna goriva, a njihova upotreba treba da se smanji ili izbaci. Dakle, to sa električnim automobilima je jedna prevara koja treba da se pretvori u neku dobit“, rekao je Kusturica.

On, lično, već se vozio električnim automobilom: „Jes’ malo čudno kad se voziš. Tiho je kao na groblju i samo čuješ „ssssss“, odnosno neko zujanje, ali je vrlo ugodno da nema buke i da auto ne tandrče“, duhovito je objasnio i podsetio da je energija je suština opstanka planete.

Ima li još nešto što bi radio – pitao je svog gosta Srđan Janićijević za kraj razgovora, na šta je Emir Kusturica odgovorio:

„Imam ideju o tom filmu o Džingis Kanu, ali to bi bilo vrlo skupo…“.

R. Nikolić