“Visoka inflacija umanjuje realnu potrošnju građana, letargična aktivnost u svetu usporava i našu dinamiku, kamatne stope rastu, oscilacije u međunarodnim bankarskim i berzanskim tokovima stvaraju zabrinutost. A ko zna i šta će biti u vezi sa velikim međunarodnim sukobima… Privreda sve to oseća i aktivnost je na klackalici. Ne daj bože da se i unutrašnji politički problemi preslikaju na trajno povećani rizik poslovanja, pa da strani i domaći investitori dodatno oklevaju kada dimenzioniraju svoje aktivnosti!”

Ovako je dr Vladimir Vučković, predavač u poslovnoj školi Mokrogorska odgovorio na naše pitanje o tome gde su najveći rizici za privredni rast i za standard stanovništva u 2023. godini. Uz to, u intervjuu za naš portal www.magazinbiznis.rs upozorava:

“Mnogo privrednika ovih dana kaže da im je fizički obim prometa u ovoj godini opao, a da se prihodi drže samo zahvaljujući višim cenama koji naplaćuju za proizvode i usluge. To nije dobra situacija jer se rezultati ne smeju i ne mogu čuvati povećanjem cena, već većom proizvodnjom i investicijama!”

Pitanje: Zašto je srpska privreda usporila početkom 2023.?

Odgovor: Građevinarstvo beleži mali međugodišnji pad, a industrijska proizvodnja isti takav rast. Podaci, dakle, ukazuju na to da je potrebno da se aktivnost ubrza u preostalom delu godine i samo bi izraženi skokovi, kao što je na primer izuzetna poljoprivredna sezona, mogli da podignu rezultat ka planiranom nivou. Udarci dolaze iz različitih pravaca. Na nedovršeni institucionalni i regulatorni okvir, koji ne dopuštaju Srbiji natprosečni rast ni u mirnodopskim vremenima, sada se nadovezuju aktuelni negativni šokovi. Zato je privredna dinamika nešto niža u prvom kvartalu ove godinu u odnosu na poslednji kvartal prethodne godine, dok međugodišnji kvartalni rast iznosi samo 0,7 odsto.

Vučković: Ne daj bože da se i unutrašnji politički problemi preslikaju na trajno povećani rizik poslovanja, pa da strani i domaći investitori dodatno oklevaju kada dimenzioniraju svoje aktivnosti!

Pitanje: Na polovini smo kalendarske 2023. godine, kakva je makroekonomska slika srpske ekonomije?

Odgovor: Makroekonomski gledano, u celom svetu kola kreću nizbrdo u drugoj polovini 2021. godine. Naši rezultati se od tada ne razlikuju mnogo od regiona kome pripadamo i ono što se svuda dešava jeste usporavanje privrednog rasta i visoka inflacija. Ekonomski planovi su to u najvećoj meri i predvideli, mada se na polovini godine vidi da je planirani privredni rast od 2,5 odsto nešto optimističnije postavljen i da će rast izneti do 2 odsto. Inflacija je visoka i mogla bi se kretati malo iznad planiranog prosečnog nivoa od 11 odsto, dok bi budžetski deficit trebalo da bude manji i da umesto plana od 3,3 odsto, dostigne svega oko 2 odsto BDP-a. Nezaposlenost je oko 9 odsto i najniža je otkad se meri prema aktuelnoj metodologiji. U svemu, ako uporedimo plan i ostvarenje, može se zaključiti da su odstupanja prihvatiljiva. Teško je projektovati makroekonomske veličine. I ranije smo znali i da mnogo više promašimo planove. U tom makroekonomskom pregledu najviše zbrinjava sporija privredna dinamika od očekivane.

Vučković: Na nedovršeni institucionalni i regulatorni okvir, koji ne dopuštaju Srbiji natprosečni rast ni u mirnodopskim vremenima, sada se nadovezuju aktuelni negativni šokovi.

Pitanje: Šta se dogodilo u državnoj kasi, pa da budžetski deficit bude manji od plana?

Odgovor: U budžetskom sektoru su na kratak rok problemi znatno manji nego u realnom sektoru. Možda izgleda čudno, ali između rezultata onih koji pune budžet i stanja u budžetu ne postoji uvek direktna veza na kratak rok. Zahvaljujući višim cenama naplaćuju se veći budžetski prihodi, a i pozitivna kretanja na tržištu rada pune budžet iznad očekivanja. Na strani rashoda, u ovoj godini nemamo ispostavljeni račun od više milijardi evra za propuste u energetici kao što smo to imali u prethodne dve godine. Sada treba biti pametan i ne pokvariti solidne budžetske rezultate. A to bi prevashodno značilo da se iskoristi period nižih međunarodnih cena energenata za bolje poslovanje naših energetskih preduzeća i da se Vlada odupre porivu da poveća zarade u javnom sektoru i penzije iznad planiranog nivoa.

Vučković: U makroekonomskom pregledu najviše zbrinjava sporija privredna dinamika od očekivane.

Pitanje: Gde su najveći rizici za državni budžet u ovoj godini?

Odgovor: Direktan odgovor je da državna preduzeća i plate i penzije ostaju najveći rizik po javne finansije. Ne treba, uz to, zaboraviti da se neprekidno pojavljuju rupe koje država želi da zapuši. To je pre nekoliko godina bio avio sektor, u ovoj godini je to poljoprivreda, za koju je plaćeno gotovo 400 miliona evra više nego što je planirano. U budućnosti to može biti, na primer, oblast socijalne politike za koju se sada izdvaja zaista malo a socijalni problemi narastaju. Moguće je da će biti opravdano i da se privreda izrazitije rastereti ukoliko pomenuta klackalica u realnom sektoru prevagne na lošu stranu. Zbog svih tih međunarodnih i domaćih neizvesnosti, bolje je sačuvati budžetska sredstva a ne, kao što se do sada najčešće činilo, razmišljati kako da se svaki dinar viška na računima države odmah preusmeri u tekuću potrošnju.

Vučković: Državna preduzeća i plate i penzije ostaju najveći rizik po javne finansije.

Pitanje: A kako će proći lični budžeti građana u ovog godini?

Odgovor: Po svoj prilici, kao što je državni budžet u blagom deficitu, tako će i budžeti građana biti u malom minusu ove godine. To bi značilo da će rast plata i penzija verovatno izgubiti trku s inflacijom i da će kupovna moć građana u proseku biti manja nego lane. Pažnja treba da bude posvećena najugroženijima, koji ne mare toliko za inflaciju, tj. za prosečni rast cena, koliko ih pogađa skok cena hrane i energenata. Tu se vraćamo na rizik za budžet – ukoliko Vlada bude želela da svima pomogne, to će, s jedne strane, povećati državni deficit, a, s druge strane, neće izlečiti problem. To bi, naime, bilo kao kada bi se iz aviona bacala pomoć i svi zagrabe, pa i oni kojima je to hvatanje zabava, a ne potreba. Zar nije bolje da se povećaju samo socijalni izdaci i da se pomogne samo ugroženima? Time bi se i uštedela budžetska sredstva i umanjili bi se socijalni problemi. Do sada se, opravdano, na osnovu novih socijalnih karti krenulo u to da iz socijalne pomoći budu isključeni oni koji je objektivno ne zaslužuju, a sada predstoji da se za pomoć kvalifikuju i uključe oni koji su sada neopravdano izvan sistema.

Pitanje: Kako komentarišete visoku stopu inflacije u Srbiji, iako ima primera u regionu i u Evropi, da se inflacija postepeno spušta?

Odgovor: Inflacija dobrim delom liči na svetsku inflaciju, ali ni ovde nije prošlo bez “domaće kuhinje”. Upravo zbog tog “domaćeg začina” sada imamo uporniju i višu inflaciju nego mnoge države regiona i sveta. Reč je o tome da je rast cena energenata kod nas odložen za 2023. godinu i taj ventil je odvrnut sada, a ne prošle godine kada je pritisak nastao. Da ne bi ostalo na tome da su samo cene sa svetskog tržišta uzrok inflacije, treba podsetiti da je “đavo došao po svoje” i da su došli na naplatu katastrofalni propusti u vođenju našim velikih sistema – EPS-a i Srbijagasa. Dalje, ekspanzivna fiskalna politika i nediferencirana pomoć građanima takođe su uzeli svoj danak. Ipak, imajući u vidu da je porast cena dominantno uvezen, iskreno verujem i nadam se da će se ipak ispostaviti da nismo iskočili iz svetskog voza i da će se i kod nas inflacija primiriti.

Vučković: Upravo zbog “domaćeg začina” sada imamo uporniju i višu inflaciju nego mnoge države regiona i sveta.

Pitanje: Šta to znači? Na koliko će pasti inflacija u Srbiji krajem ove godine?

Odgovor: To bi značilo da do kraja godine padne na oko planiranih 8 odsto. Nije zgoreg podsetiti da to znači samo usporavanje cena, a ne i njihovu stabilizaciju ili pad. Na to moramo još čekati. Inflacija je veliki problem i ja pripadam grupi ekonomista koji smatraju da je sramota šta su vodeće svetske sile uradile tokom prethodnih nekoliko godina. Prvo su bezumno emitovale novac, a potom su kasnile sa monetarnim restrikcijama. Ali, to možemo samo da konstatujemo, a moramo da se vratimo “našim gresima” i da pokušamo da ih ne ponavljamo.

Kakva je Vaša poruka ekonomskim vlastima za 2023. godinu?

 Da budu mrav, a ne cvrčak. Da budu štedljivi na rečima i obećanjima, a ubedljivi na delu. Oprez i odgovornost, a ne nepotrebno širenje optimizma. I društvene okolnosti su takve da smo svi zanemeli i da su nam potrebni fokus na opšte dobro i rezultate. Neizvesnosti i izazova ima na sve strane i u takvoj situaciji bi bilo suludo misliti da se ne treba spremati za zimu. Od bukvalnog grejanja i sređivanja energetskog sektora, do marljivog rada i pažljivog upravljanja svakim dinarom u ministarstvu finansija i centralnoj banci. Postoji šansa da ovu krizu prebrodimo kao drugi i da se nastavi pristojan rast srpske privrede koji smo imali od 2015. do 2019. godine.

Pitanje: Aktuelni aranžman koji ima Srbija sa MMF-om vrlo je decidan u pogledu zahteva da se reformišu javna preduzeća, sa posebnim fokusom na EPS. Ima li reformskih promena na tom planu?

Odgovor: Ima. Od toga da se konačno priznaje da su u EPS-u problemi strukturni i da je potrebna reforma, preko promene i profesionalizacije menadžmenta, do  visoke profitabilnosti u prvom kvartalu ove godine i uveravanja iz samog preduzeća da se obavljaju remonti i da je situacija stabilnija. Doduše, u isto vreme nadležno ministarstvo iznosi drugačije ocene, pa nam ostaje da sačekamo operativne planove i, još važnije, rezultate. Očekuje se da se vidi trajni napredak u velikom broju oblasti, kao što su broj i struktura zaposlenih, investicije, domaćinsko poslovanje i smanjenje tehničkih gubitaka i krađa. To će biti pravi testovi, kako za EPS, tako i za Srbijagas. Nisam protivnik promene pravne forme preduzeća, jer verujem da status akcionarskog društva može da podrži reformske procese. Kao i uvek, to neće biti presudno i ne mora promeni suštinu poslovanja, ali može da pomogne ukoliko postoje ozbiljne namere i spremnost da se odgovorno i pošteno radi. Do sada to nije bio slučaj.

Vučković: Po cenu da pogrešim, ja sam optimista i verujem da će prevladati pozitivna kretanja i da će se ispostaviti da je najgore za nama.

Pitanje: Šta se može očekivati u drugoj polovini  ove godine na ekonomsku planu?

Odgovor: Prognoze nikad nisu bile teže i to sada stvarno nije fraza. S jedne strane, u svetu inflacija jenjava, cene sirovina su uglavnom opale, kretanja na tržištu rada nisu loša, potresi u bankarskom sektoru su se smirili, nazire se kraj podizanju kamatnih stopa vodećih centralnih banaka. S druge strane, ništa nije zagarantovano i prethodno pobrojani pozitivni trendovi mogu da se preokrenu – uzmite, na primer, samo rovitu situaciju na tržištu nekretnina, pa i čitavom finansijskom sektoru SAD i Evrope, neizvesnosti oko sukoba u Ukrajini i drugih geopolitičkih žarišta. Po cenu da pogrešim, ja sam optimista i verujem da će prevladati pozitivna kretanja i da će se ispostaviti da je najgore za nama. Na domaćem planu, nepoznato je u kojoj meri će političke turbulencije ostaviti trag na investicije i proizvodnju i kako će se ponašati fiskalne vlasti. Tu treba da ih držimo za reč i da tražimo da se ostvare planovi iz zvaničnih dokumenata, ponajpre iz Fiskalne strategije, jer se ne predviđaju iskakanja i neodgovorni potezi. Konačno, potrebno je urediti sistem zarada u javnom sektoru, zdravstvu, obrazovanju i već pomenutoj socijalnoj politici, ocenio je dr Vladimir Vučković u intervjuu za naš portal.

Radojka Nikolić