Piše: Katarina Bubonja, Odeljenje za ekonomska istraživanja, Banca Intesa

Uporna inflacija i neumorni napori centralnih banaka da je ukrote, nepovoljni klimatski uslovi vođeni često pominjanim El Ninjom, hod po ivici recesije ili blaže – veoma skromne stope rasta, a umesto očekivanog geopolitičkog smirivanja, novi sukobi obeležili su godinu za nama – 2023. mogla je poneti mnoge epitete, nijedan naročito laskav. Pozitivnom se može nazvati jedino ako se uporedi sa prethodne dve godine koje su obeležile pandemija i početak rata u Ukrajini sa energetskom krizom. Iako se kupuje novi kalendar i datumi kreću da se broje ispočetka, globalna ekonomija se teško može pohvaliti svežim startom. Krenuće se baš odande gde se u godini za nama stalo: od nezavidnih stanja privrede, narušenih dohodaka, rekordno visokih kamatnih stopa, ali i od očekivanja da odatle može samo nabolje. A kada se u vremenu u kom je predviđanje sve teže, do te mere da postaje nagađanje, sa više mesta čuju skromno pozitivne prognoze, vredno je bar zapitati se šta stoji iza njih i šta prognozerima daje ovu vrstu smelosti. Sa druge strane, kako jedan broj više u kalendaru ne može učiniti čuda, neka će se bremena definitivno preneti i u ovu, prestupnu godinu.

Američka centralna banka FED je nadomak veoma priželjkivanog uspeha da vrati inflaciju u ciljane okvire, ne oštetivši značajno tržište rada, a sam guverner Pauel je izjavio da bi se sa popuštanjem monetarnih uslova moralo krenuti „značajno pre nego što inflacije padne na 2%“.

Postepeno popuštanje monetarne politike centralnih banaka širom sveta

Velike centralne banke, ali i one manje poput Narodne banke Srbije, nisu štedele svoje glavno oružje u borbi protiv visokih cena, pa su referentne kamatne stope u mnogim zemljama podignute na istorijski visoke nivoe. Kako je globalna inflacija sada već uveliko na svojoj silaznoj putanji, a teret visokih stopa opterećuje svetske privrede usporavajući investicije i preteći tržištima rada, ne čudi što je početak obaranja kamatnih stopa pitanje koje trenutno najviše zanima analitičare širom sveta. Američka centralna banka FED je nadomak veoma priželjkivanog uspeha da vrati inflaciju u ciljane okvire, ne oštetivši značajno tržište rada, a sam guverner Pauel je izjavio da bi se sa popuštanjem monetarnih uslova moralo krenuti „značajno pre nego što inflacije padne na 2%“. Zvaničnici su najavili bar tri obaranja stopa tokom tekuće godine, dok analitičari Blumberga očekuju čak šest. Stav koji preovladava na tržištu je da će FED krenuti da deluje ekspanzivno već u martu. Sa druge strane, Evropska centralna banka ostaje opreznija u svojim najavama snižavanja kamatnih stopa, ostavljajući prostora za potencijalna „iznenađenja inflacije“, kako ih je nazvala guvernerka Lagard. Iako su mišljenja analitičara raznolika, prema Rojtersu većina se prvom rasterećenju za korisnike kredita nada krajem proleća.

Visoki troškovi zaduživanja će najteže oštetiti ekonomije u razvoju, čiji je projektovani BDP umanjen za ceo procentni poen u odnosu na minulu godinu. Ovakvo ostvarenje svetske privrede bi, kako navodi Rojters, vodilo u najgori polu-decenijski rast u prethodnih 30 godina.

 Još skromniji globalni rast

Početkom januara Svetska banka je izašla sa ne tako optimističnim scenariom – globalna ekonomija će usporiti još jednom, treću godinu za redom. Glavni ’krivci’ biće još ranjiva svetska razmena i visoki troškovi kreditiranja. Skroman godišnji rast od 2,4% biće, između ostalog, pod uticajem usporavanja američke ekonomije, koja u novu godinu ulazi opterećena već pomenutim stegama restriktivne monetarne politike. Na loš svetski performans će značajno uticati i Kina sa projektovanim rastom od 4,5%, najlošijim u prethodne tri decenije. Sa druge strane, iako veoma skromna, očekuje se nešto bolja stopa rasta privreda Evro zone od 0,7% nasuprot 0,4% zabeleženim u 2023. Ipak, kako se navodi, visoki troškovi zaduživanja će najteže oštetiti ekonomije u razvoju, čiji je projektovani BDP umanjen za ceo procentni poen u odnosu na minulu godinu. Ovakvo ostvarenje svetske privrede bi, kako navodi Rojters, vodilo u najgori polu-decenijski rast u prethodnih 30 godina. Citirajući glavnog ekonomistu Svetske banke: „Ukoliko se ne dese značajne promene, 2020-te će proteći kao decenija propuštenih prilika“. Međutim, treba imati u vidu da ovakav stav ne dele svi: tek nešto iznad polovine (56%) glavnih ekonomista, učesnika Svetskog ekonomskog foruma u Davosu 2024, izjasnilo se da očekuje lošiji globalni ekonomski rezultat u odnosu na prethodnu godinu. Mišljenje većine je, svakako, da glavni rizik potiče od daljih narušavanja geopolitičkih odnosa, prvenstveno na Bliskom istoku.

Prema procenama stručnjaka, kriza na Sueckom kanalu ima potencijal da ugrozi 40% trgovine između Evrope i Azije i čak 15% svetske pomorske trgovine koja prolazi ovim koridorom.

Novi putevi globalne trgovine i dodatni pritisak na inflaciju

Najznačajniji pokretač svetskog razvoja vekovima unazad, globalna trgovina, se u prethodne tri godine našla na verovatno najjačem udaru od svog nastanka. Globalna pandemija je pokidala mnoge lance snabdevanja, upućujući proizvođače da proizvodnju presele bliže „kući“, čime je kreiran takozvani „nearshoring“. Očekivano olakšanje koje je trebalo da usledi sa smirivanjem epidemije ili bar navikavanjem na istu, nije se odigralo po planu. Usledili su sukobi koji su se našli kao prepreka na „putevima hrane“ i „putevima energenata“. Još jednom je kao nezamenljiv resurs morala poslužiti prilagodljivost. Ipak, iz svega toga se mogu izroditi i neke promene koje će, uz malo sreće, pozitivno promeniti svet. Ograničeni i nesigurni prilivi dosad korišćenih energenata primorali su privrede da se okrenu strategijama koje će im omogućiti da se oslone na održivije i zelenije izvore energije. Sve ovo je naročito značajno ako se u obzir uzme da je 2023. bila jedna od najtoplijih godina u istoriji. Na to da cela problematika nije ni blizu kraja upućuje najsvežiji primer koji trenutno preti globalnoj trgovini, sukob na Crvenom moru – najznačajnijoj svetskoj ruti. Prema procenama stručnjaka, kriza na Sueckom kanalu ima potencijal da ugrozi 40% trgovine između Evrope i Azije i čak 15% svetske pomorske trgovine koja prolazi ovim koridorom. Nije potrebna naročito duboka analiza kojom bi se ova dešavanja povezala sa buđenjem jedva umirene inflacije.

Ako se u obzir uzme nasleđeno krhko stanje globalne ekonomije, ali i nove nestabilnosti koje prete, bez preteranog pesimizma, može se reći da je pred nama još jedna izuzetno izazovna godina. Ipak, nezanemarljivi su signali koji upućuju da bi se izazovi mogli uspešno prebroditi, a da bi 2024. na kraju ipak mogla poneti laskaviji naziv od svoje prethodnice.