Autor: Radojka Nikolić

Ima jedno pravilo u ekonomiji protiv koga se ne može ništa. A ono glasi: niska baza – visok rast. Drugim rečima: što niža baza – to viši rast.

I tu dolazimo do slučaja Srbije i do najnovijih hvaljenja vlasti rastom (BDP) bruto domaćeg proizvoda od 3,6% u drugom ovogodišnjem kvartalu.

Reč je o tzv. „fleš“ proceni koju je lansirao Republički zavod za statistiku, o tome da je realni rast BDP-a u drugom kvartalu iznosio 3,6%, ali bez detaljnih podataka o pojednim stavkama. Detalje će statistika zvanično objaviti 31. avgusta 2026.

Zvanična politika još naglašava da je „sve u porastu: usluge, industrija, građevinarstvo i poljoprivreda”.

Ali, pošto detalje još nemamo o pojedinačnim stavkama rasta za drugi ovogodišnji kvartal, jedino što možemo jeste da se podsetimo kakva je bila baza BDP-a u drugom kvartalu 2025. godine, sa kojom se poredimo i u odnosu na koju se ističe toliki rast.

Prema statističkim podacima za drugi kvartal prošle godine, najveći problemi rasta BDP-a bili su u: građevinarstvu, poljoprivredi, poslovanju sa nekretninama i uslugama.

U procentima je to ovako izgledalo:

  • Građevinarstvo je bilo u minusu od čak 15,8%, što je bio najveći pad;
  • Poljoprivreda se zadržala na 0,4%, zamalo nije skliznula u minus (jer su u tom sektoru još i ribarstvo i šumarstvo);
  • Poslovanje sa nekretninama je svedeno na 0,8%, što je blizu minusa, a što takođe ima veze sa velikim padom zabeleženim u građevinarstvu;
  • Usluge su imale rast od samo 1,1% u drugom kvartalu prošle godine, ali je ovaj sektor obiman i uključuje i trgovinu na veliko i malo, saobraćaj, usluge smeštaja i ishrane itd.

Industrija, uključujući i rudarstvo, i prerađivačku, i energetiku i sl. imala je ukupni rast od 2,9%.

Dakle, ako su neki sektori prošle godine u drugom kvartalu prilično loše stajali, logično je da će rast BDP-a, do kojeg je očigledno došlo ove godine, biti veći u odnosu na niske procente za poređenje.

Inače, kada se posmatra realni rast ukupnog BDP-a u Srbiji u drugom kvartalu prošle godine, on je iznosio 2%, što se takođe može smatrati niskom bazom, pa se sada rast od 3,6%, po “fleš” proceni toliko ističe od strane zvanične politike.

Ali, ne samo zbog niske baze za poređenje rasta BDP-a iz prošle godine, logično je da se ove godine očekuje viši nivo rasta BDP-a. Procene domaćih i stranih institucija ukazuju na očekivani rast srpskog BDP-a od 2,3% do 3%.

Jer, taj rast, što je specifično samo za 2026., dolazi od završetka sveukupnih privredno-industrijskih poslova vezanih za tromesečnu izložbu EXPO 2027. za koji radovi moraju da budu završeni do početka decembra ove godine.

Kada se toliko novca (koliko – ne znamo još precizno) “upumpa” u sistem izgradnje i opremanje objekata i raznih postrojenja, a uz povećanu potrošnju, i ličnu i korporativnu i državnu, onda je jasno da će doći do porasta BDP-a.

Otuda i najave zvaničnika da će rast BDP-a ove godine možda iznositi i više od 3%. Ni to ne bi bilo iznenađenje, jer oni najbolje znaju koliko na šta troše i šta im se u budžet vraća kroz potrošnju.

A potrošnja u Srbiji, na svim nivoima, ima prilično visoke cene. Što je odlično za naplatu PDV-a!

Prema istraživanju koje je evropska statistika (Eurostat) objavila u junu ove godine, cene hrane u Srbiji iznose od 91% do 96% nivoa prosečnih cena u državama EU, cene usluga su na nivou od 62% do 68% EU cena, dok su potrošačka elektronika i kućni aparati skuplji u Srbiji od prosečnog EU nivoa (101%).

E, sad, sa kojim platama to plaća stanovništvo Srbije?

Prema najnovijim podacima (za maj) prosečna plata u Srbiji iznosila je 1.008 evra, što je znatno ispod proseka u Evropskoj uniji gde prosečna plata, za puno radno vreme, iznosi oko 3.300 evra. Drugim rečima, sa jednom trećinom prosečne evropske plate, građanin Srbije plaća hranu koja ima gotovo isti nivo cena kao EU, aparate koji su istih cena kao EU i plaća usluge koje su na dve trećine iznosa cena u EU.

I zbog svega toga je u Srbiji nivo životnog standarda negde na polovini nivoa životnog standarda koje imaju građani EU (precizno, srpski standard je po Eurostatu: između 41% i 52% prosečnog EU standarda).

To takođe znači da je srpski BDP po stanovniku na oko 52% proseka EU, čime se Srbija svrstava u red siromašnijih evropskih zemalja, pogotovo u poređenju sa razvijenim evropskim privredama i ekonomijama.

Proizlazi, dakle, da imamo nizak nivo ekonomskog razvoja i nizak nivo životnog standarda, ma koliko nas zvanična politika uverava u visoke stope rasta. Evo, sada i po “fleš” proceni BDP-a u drugom ovogodišnjem kvartalu.

Ali, kao što kaže ekonomsko pravilo: niska baza – visok rast! Drugim rečima, još ćemo se naslušati priča o rastu srpskog BDP-a.