Autor: Radojka Nikolić

Emil Tedeski: Bavite se, ljudi, onim što volite. Kad se bavite onim što volite, nećete suštinski raditi niti jedan jedini dan. Jer, kad ste zaljubljeni u ono što radite, onda praktički to radite iz pasije, iz strasti. I onda sve turbulencije koje dolaze prihvatate kao nešto prirodno, kao izazov, kao neku enigmatiku… (Foto: R. Nikolić)

Emil Tedeski: Bavite se, ljudi, onim što volite. Kad se bavite onim što volite, nećete suštinski raditi niti jedan jedini dan. Jer, kad ste zaljubljeni u ono što radite, onda praktički to radite iz pasije, iz strasti. I onda sve turbulencije koje dolaze prihvatate kao nešto prirodno, kao izazov, kao neku enigmatiku… (Foto: R. Nikolić)

„Poželjno je da u timu kompanije imate i racionalne ljude, i one konzervativne, i one koji uvek vide da je čaša napola prazna. Bilo bi poželjno da imate i jedan pozitivan konflikt i sukob mišljenja. Ali, nije poželjno da imate one koji će vam samo povlađivati. Jer, kompanije ubijaju „yes-meni“ – ljudi koji žele udovoljiti čelnom čoveku“.

To je izjavio Emil Tedeski (Tedeschi), predsednik Uprave Atlantic Grupe na forumu menadžera „Long Game“, koji je Srpska asocijacija menadžera (SAM) održala 20. novembra u Beogradu. Razgovor je vodio Dragomir Kostić, predsednik SAM-a.

Emil Tedeski, osnivač Atlantic grupe koja obeležava 35 godina poslovanja, govorio je o detaljima iz svog životnog i karijernog puta. Iz današnje perspektive gledano, iz faktografije koja pokazuje da je Atlantic Grupa postala velika i snažna regionalna kompanija sa istaknutim brendovima u svom vlasništvu, početak nastajanja firme deluje kao romantičarski zanos osnivača:

„Uvek sam sanjao da imam bend. Pa, onda, čak ako je bend premala forma, onda orkestar…” rekao je Tedeski, prisećajući se i vinilnih ploča:

„Mi smo deca analognog sveta i vinilne ploče. I, da, ta jedna strana traje dvadesetak minuta i ta pauza da okrenete sa A na B stranu ima svoj filozofski i ritualni pristup. Naime, u tom trenutku, je li, menja se atmosfera, radite sve ono da uhvatite ponovo koncentraciju da se ta ploča sluša”…

Ali, kada je reč o kompaniji kao orkestru, Tedeski kaže da u tom “orkestru” treba imati različite ljude. Neki instinkt i životna filozofija su mu uvek nalagali da zapošljava pametnije, sposobnije i vrednije ljude od sebe, jer mu je putovanje do cilja koji ostvaruje bilo važnije i sadržajnije od samog dolaska do cilja:

“Mene isključivo zanima putovanje i veliko mi je zadovoljstvo u tom putovanju do cilja… Sa ljudima u timu se borim da se ne zatrpaju operativom. Naime, svi mi prirodno tendiramo da imamo opravdanje da smo puno radili, da smo se umorili, da smo se smorili, ali je pitanje šta smo tu stvarno kvaliteta doneli. Ja često puta volim proći hodnikom ili banuti nekome u kancelariju i reći: ‘Ej, daj mi reci šta danas nisi napravio? I daj, molim te, dva sata gledaj u prazan ekran ili u beli papir’. Ne kažem ono što bi se od mene očekivalo: ‘Daj mi pokaži koliko smo danas nužno zaradili.’ Jer, to što smo danas zaradili – mi smo i potrošili. To je broj jedan, a s druge strane potrebno je bar u jednom delu dana, nedelje, meseca da se izdignemo i da možemo gledati preko planine. Pritom, nije nužno da ćemo ugledati niti obalu, jer je verovatno nevreme, nije vedro nebo, ali sam taj proces pokušaja posmatranja u pučinu ili negde u bezdan, po meni je jako bitan”, rekao je Emil Tedeski.

Emil Tedeski: Mene isključivo zanima putovanje i veliko mi je zadovoljstvo u putovanju, a ne u dolasku do cilja… (Foto: R. NIkolić)

Emil Tedeski: Mene isključivo zanima putovanje i veliko mi je zadovoljstvo u tom putovanju do cilja… (Foto: R. NIkolić)

Iako je, kaže, svestan da to deluje možda i malo lirski, on smatra da je veoma važno da se svakodnevne obaveze ne obavljaju samo rutinski, već treba da se posmatra šira slika, pa i dalje od nje.

“Ubila nas je silna operativa, silna administracija, silni procesi – sve što je potrebno da bi jedna korporacija funkcionisala. Ali, s druge strane, ne možete ili ne smete ubiti tu hemiju u timu, zezanje, improvizaciju, mogućnost pogreške, pitanja”.

Jedna od stvari zašto je Atlantic Grupa opstala 35 godina, je u tome što su bili “jako znatiželjni” – rekao je Tedeski:

“Mi smo prvi radili neke stvari na ovim prostorima: imali smo prvi pravi IPO u Hrvatskoj neke privatne kompanije, čak na prostoru bivše Jugoslavije. Mi smo prvi izdavali komercijalne zapise, pa onda korporativne obveznice, tada još u hrvatskim kunama, pa nakon toga u evrima. Prvi smo koristili mezzanine finansiranje, prvi smo leverage-ovali intangible assets u bilansu stanja kao kolateral za akviziciju kada ni bankari nisu znali šta je intangible assets ili još manje kako ga valorizovati”.

Emil Tedeski je izneo i zanimljivo stanovište o tome kako gleda na uspehe koje postiže jedna kompanija.

“Naši najveći uspesi iz prošlosti su naše najveće zamke za budućnost. I to deluje vrlo jednostavno, po meni i super logično. Kada odigrate određenu, sportskim rečnikom, šemu akcije, recimo u basketu, prvi put, drugi put, treći put… Pa, danas u doba skautiranja, svaki trener protivničke ekipe će snimiti tu akciju i postaviće odbranu na takav potencijalni napad – četvrti put tu istu šemu, isti dribling nećete prodati…”

Ističući značaj upornosti u poslu, Tedeski kaže da ljude na našim prostorima krase upravo te osobine:

“Znatiželja i nepredaja – da kad ti neko kaže tri puta ‘ne’, da četvrti put pokušaš – ja mislim da je to imanentno ljudima na ovim prostorima Balkana ili jugoistoka Evrope. To je nešto što nas krasi: ta drskost, ali i znatiželja, koja bi mogla kao jedan od elemenata pomoći ka stvaranju održivih kompanija na duži rok”.

Govoreći o tome da je u posao krenuo veoma mlad, u 21. godini Tedeski kaže da će u aprilu 2027. godine imati 40 godina radnog staža i 60 godina života.

“Ali, kad gledam ljude, ja nikad ne gledam kad su rođeni. Gledam energiju i gledam atmosferu i normalno, šta se s time može doprineti. Ja kad sam krenuo u posao, nisam pojma imao, a neko mi je dao šansu. Bio sam u najvećoj trading organizaciji Evrope najmlađi direktor u sistemu, imao sam 22 godine, pojma nisam imao. Pojma! Ali je tadašnji predsednik kompanije mene handpick-ovao i rekao je: U ovom malom ima nešto. I ja sam mu beskrajno zahvalan. I nikad nisam hteo biti poduzetnik, preduzetnik, nikad. Ja sam hteo biti senior vice president grupe. Ali, ta kompanija za koju sam radio je propala i onda sam se našao na ulici. Osnovao sam Atlantic od muke, jer nisam imao posla. Zato su važne mlade generacije”.

Emil Tedeski: Naši najveći uspesi iz prošlosti su naše najveće zamke za budućnost. I to deluje vrlo jednostavno, po meni i super logično (Foto: R. Nikolić)

Emil Tedeski: Naši najveći uspesi iz prošlosti su naše najveće zamke za budućnost. I to deluje vrlo jednostavno, po meni i super logično (Foto: R. Nikolić)

Tedeski je podsetio na događaj koji je nedavno organizovala njegova kompanija – susret 420 Atlantikovih menadžera. Kaže da je osetio snažnu energiju i da mu ni u jednom trenutku nije palo na pamet da bi nekog pitao je l’ ima 25, 31 i ko je mlad i ko je star.

„Ja volim za sebe reći: ja nisam star, ja sam superstar. Ali, stvarno mislim da treba davati prostor mlađima”.

Podsećajući na to da su Bitlsi, najveći bend svih vremena, stvarali manje od devet godina, a ispisali su istoriju i postali klasici, Tedeski je rekao da bi voleo da i njegova kompanija, nezavisno od toga koliko će trajati, ostavi dovoljno traga, da ostavi nešto relevantno.

“Ja bih hteo verovati da ovo čime se mi bavimo bar na neki način ostavlja trag, da doprinosimo stvarno kvalitetnijem životu, jer život je jedan. Kao što sam rekao na početku, za mene je život putovanje, uopšte nije dolazak do dve, tri, pet milijardi. I bavite se, ljudi, onim čime volite. Kad se bavite onim čime volite, nećete suštinski raditi niti jedan jedini dan. Jer, kad ste zaljubljeni u ono što radite, onda praktički to radite iz pasije, iz strasti. I onda sve turbulencije koje dolaze prihvatate kao nešto prirodno, kao izazov, kao neku enigmatiku, kao neki rebus, kao neku slagalicu koju ipak rešavate, gde ukupan rezultat na kraju životnog puta ipak ostane kao neki pozitivan osećaj, a ne neki gorak ukus kao: Ja sam ceo život teglio i šta sam od toga dobio?“, rekao je Emil Tedeski, specijalni gost Foruma Srpske asocijacije menadžera 20. novembra u Beogradu.

Emil Tedeski i Dragomir Kostić (Foto: R. Nikolić)

Emil Tedeski i Dragomir Kostić (Foto: R. Nikolić)