Vašington 17. oktobra – Ekonomski rast u regionu Evrope i Centralne Azije (ECA) verovatno će ove godine opasti na 3,3 odsto sa 3,5 odsto zabeleženih u 2023. Taj nivo rasta je znatno niži od prosečne stope rasta od 4,1 odsto u periodu od 2000. do 2019, ali i daleko ispod nivoa potrebnog da bi zemlje srednjeg dohotka u ovom regionu ostvarile svoje težnje da dostignu status visokog dohotka, navodi se u saopštenju za medije.
Rast je ove godine usporio u polovini zemalja regije ECA, uključujući i Rusiju i Tursku, dve najveće ekonomije ovog regiona. Nasuprot tome, projekcije ukazuju na to da će Poljska, treća po veličini ekonomija ovog regiona, zabeležiti oporavak u 2024. sa rastom od 3,2 odsto u poređenju sa tek 0,2 odsto registrovanih prošle godine, i to usled snažnog oporavka lične potrošnje domaćinstava.
Potrošnja domaćinstava i stimulativne fiskalne politike osnovni su pokretači rasta širom regiona ECA. Potrošnja domaćinstava intenzivirana je usled porasta realnih zarada i socijalnih transfera, kao i snažne kreditne ekspanzije u mnogim zemljama. Nasuprot tome, eksterna tražnja ostaje manje povoljna usled slabijeg ekonomskog rasta u glavnim trgovinskim partnerima zemalja ovog regiona, i to naročito u Evropskoj uniji.
Srednja godišnja stopa ukupne inflacije opala je na 3,6 odsto zaključno sa avgustom 2024, što predstavlja smanjenje u odnosu na 4,6 odsto sa kraja prethodne godine, ali je i dalje znatno iznad prosečnih 2,7 odsto zabeleženih u 2018. i 2019. Rast cena dobara je u većini zemalja opao, dok je rast cena usluga ostao na višem nivou, delom i zbog naglog povećanja troškova radne snage širom regiona ECA. Niža inflacija navela je pojedine centralne banke da počnu sa
snižavanjem referentnih kamatnih stopa, ali su i ti rezovi bili skromni jer je na polju monetarne politike prevladao oprez.
Fiskalno prilagođavanje je ove godine ponovo odloženo u većini zemalja regiona ECA, pošto je rast potrošnje više nego neutralisao rast prihoda. Potrošnja je značajno uvećana zbog velikog rasta plata u javnom sektoru i minimalnih zarada, penzija, socijalnih davanja i rashoda za odbranu.
Rast u regionu ECA iduće godine će verovatno opasti na 2,6 odsto usled naglog usporavanja rasta u Rusiji. Isključujući Rusiju, stopa rasta bi trebalo da ostane uglavnom nepromenjena i u 2025. i to na nivou od 3,2 odsto, nakon čega se predviđa njeno povećanje na 3,7 odsto u 2026.
Dodatno smanjenje inflacije, zajedno sa snažnim rastom prihoda i postepenim ekonomskim oporavkom na strani ključnih trgovinskih partnera, verovatno će pružiti podršku oporavku ovog regiona.
Pa ipak, ove izglede i dalje opterećuju značajni negativni rizici. Među njima su dalja eskalacija globalnih i regionalnih geopolitičkih tenzija, sporiji povratak inflacije u ciljane okvire centralnih banaka i slabiji privredni rast u Evropskoj uniji i Rusiji. Snižena očekivanja rasta u regionu ECA podrazumevaju i sporiju konvergenciju dohodaka sa ekonomijama visokog nivoa dohotka. Neadekvatno angažovanje i nedostatak talentovanih kadrova predstavljaju sve ozbiljnija ograničenja koje mnogim kompanijama otežavaju ulaganje, uvoz savremenih tehnologija, unos kapitala i korišćenje iskustava iz inostranstva, kao i primenu
inovacija. Obrazovani produktivni radnici od presudnog su značaja za dostizanje visokog nivoa dohotka, čemu teži većina zemalja ovog regiona.
U Delu II ovog izveštaja naglasak je stavljen na talenat radne snage i ljudski kapital. Predstavljaju se reforme i javne politike koje mogu pomoći da se oslobodi ogromna kreativna snaga građana ovog regiona, što je od ključne važnosti za podsticanje ekonomskog rasta i razvoja.
Zemlje regiona ECA s pravom su ponosne na svoja dostignuća u oblasti obrazovanja. Ovaj region je ostvario primetan napredak tako što je najširem krugu građana omogućen pristup školovanju, te se tako deca u ovim zemljama školuju u trajanju od prosečno 12,6 godina – više nego u mnogim drugim regionima u razvoju. Procenat upisanih u visoko obrazovanje takođe je značajan, a prosečni bruto procenat diplomiranih u tercijarnom obrazovanju (40 odsto)
premašuje globalni prosek (31 odsto).
Glavni izazov sa kojim se suočava većina država ECA nije stopa upisa već kvalitet obrazovanja, koji se u prethodnom periodu pogoršao. Rezultati testova koje sa 15-godišnjim učenicima srednjih škola sprovodi Program za međunarodno ocenjivanje učenika (PISA) beleže pad tokom prethodne decenije, a naročito nakon pandemije kovida-19. U brojnim zemljama ovog regiona broj nastavnih časova godišnje značajno je niži nego u zemljama članicama Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD). Razlike u kvalitetu osnovnog i srednjeg obrazovanja naročito su primetne kada je reč o đacima iz socijalno ugroženih sredina. Brojni učenici usmeravaju se u sisteme stručnog obrazovanja koji im ne pružaju osnovne veštine niti ih pripremaju za ulazak na tržište rada.
Visoko obrazovanje beleži još slabije rezultate nego osnovno i srednje. Zemlje iz drugih regiona u razvoju sa sličnim kvalitetom osnovnog i srednjeg obrazovanja ili sličnim nivoom dohotka po glavi stanovnika imaju daleko uspešnije univerzitete. Samo devet institucija iz regije ECA nalazi se na spisku 500 najboljih svetskih univerziteta koju objavljuje publikacija Times Higher Education. „Zarobljene“ akademske institucije, zastareli nastavni programi i
planovi, nedostatak sredstava i loša infrastruktura osnovni su razlozi za nizak kvalitet visokog obrazovanja. Velikim javnim univerzitetima često se neadekvatno upravlja, a broj studenata se smanjuje. Mnogi sistemi visokog obrazovanja ne finansiraju se u dovoljnoj meri i nedostaje im odgovarajuća infrastruktura, poput istraživačkih laboratorija i kvalitetnih učionica.
Nesklad između veština koje pruža visoko obrazovanje i onih koje su potrebne tržištu rada takođe ukazuje na nizak kvalitet obrazovanja. Poslodavci često navode da diplomiranim studentima nedostaju osnovne „meke“ veštine, kao što su sposobnost timskog rada i komunikacije, kao i stručne veštine iz konkretnih oblasti za koje su se školovali. Taj nesklad između obrazovanja i potreba tržišta rada za posledicu ima značajno rasipanje ljudskog potencijala u regionu ECA i delom je uzrok „odliva mozgova“ koji pogađa brojne zemlje ovog regiona.
Kako bi se preokrenuo silazni trend kvaliteta obrazovanja, države moraju da se usredsrede na unapređenje obuke nastavnog kadra; pružanje tačnih akademskih informacija nastavnicima, direktorima i porodicama učenika; ažuriranje nastavnih planova i programa; i ulaganje u prosvetnu infrastrukturu. Na nivou visokog obrazovanja, konsolidacija univerzitetskog sistema mogla bi doprineti povećanju kvaliteta i smanjenju troškova, ali i omogućiti prilagođavanje
demografskim promenama. Integrisanje naučno-istraživačkih centara u sistem visokog obrazovanja moglo bi unaprediti njegov potencijal za stvaranje inovacija. Mladi koji nisu u obrazovnom sistemu a nisu ni zaposleni niti u nekom programu obuke moraju biti uključeni u produktivne ili obrazovne aktivnosti. Ako kvalitetno obrazovanje postave kao prioritet i pruže podršku celoživotnom učenju, zemlje regiona ECA mogu poboljšati angažovanje talentovanih radnika i sprečiti traćenje njihovog potencijala, kao i podstaći održivi ekonomski rast i razvoj.