Značaj budžetiranja i izveštavanja u kompaniji

Piše: Srđan Čečarić, finansijski direktor Egzakta Advisory

Odavno je uvreženo mišljenje da je u biznisu uvek u prednosti onaj ko raspolaže pravovremenim i kvalitetnim informacijama. I to važi  za sve, bez obzira na to da li je reč o mikro poslovanju ili velikim gigantima. Kako se kompanija razvija, tako se širi opseg podataka koji cirkuliše unutar nje. Podatak je kao ruda, sirov materijal koji nema neku posebnu vrednost dok se fino ne obradi. Obradom podaci postaju informacije kojima se dalje može manipulisati.

Danas su poznati razni alati za obradu i prikazivanje sirovih podataka: tabele, grafikoni, „racia“, „leveridž“ i td.

Ustaljeni pokazatelji uspešnosti poslovanja doživeli su punu primenu u izveštavanju menadžmenta. Ovom prilikom izdvojio bih jedan, koji preferiraju menadžeri i bankari, EBITDA (dobit pre oporezivanja, kamate i amortizacije). EBITDA ukazuje koliko kompanija generiše novčanih sredstava iz operativnog poslovanja, i u suštini ona je glavni pokretač keša u kompaniji. Postala je omiljeni izraz ljudi koji upravljaju kompanijama, lako se pamti i jednostavno prezentuje. Pokazuje trend likvidnosti koja, ako je ugrožena, izaziva ogromne probleme i može dovesti do ozbiljnih poteškoća u poslovanju.

Upravljati kompanijom u modernom vremenu nezamislivo je bez tačnih i pravovremenih informacija. Danas su poznati mnogi modeli budžetiranja i analiza ostvarenja budžeta. Sa stanovišta budžetiranja, polazna tačka predstavlja planiranje prodaje. To je osnova na koju se nadovezuje budžet proizvodnje, nabavke i svih drugih potrebnih resursa.

Početna analiza prati odstupanja u vrednosti i količini, ali ova analiza ne daje informacije dovoljno značajne za donošenje bitnih odluka. Za to je potrebno ući u dublju analizu. Primera radi, segmentirano praćenje realizacije prodaje po kupcima, kanalima prodaje, regionima i dr. doprinosi sagledavanju profitabilnosti proizvoda u odnosu na način plasiranja istog, diferencira ciljnu grupu i utiče na dalje odluke. Ovo su tradicionalni modeli, ukorenjeni u našem poslovanju.

Važno je da napravimo mali osvrt kako na adekvatan način planirati i kako još adekvatnije izveštavati u cilju donošenja ispravnih odluka. Menadžment kompanije može donositi odluke u pravcu pojačane aktivnosti na tržištu za određene proizvode, povećavanja prodajnog tima da li u kvantitativnom ili kvalitativnom smislu, izmenom prodajne politike, pronalaženja dostupnijih da ne kažem jeftinijih resursa materijalnih i/ili finansijskih, usmeravanje prodajne politike na određene ciljne grupe…

Sistem planiranja i kontrole uspostavlja se prateći parametre u kraćem vremenskom periodu: mesečno, kvartalno, polugodišnje, godišnje, uz osvrt na istorijske podatke kojima kompanija raspolaže. Odgovorni privredni subjekti u svakom momentu, kroz period protoka vremena u narednih 12 meseci, ne ograničavajući se na kalendarsku godinu, planiraju budžet.

Samo kontinuirano i blagovremeno praćenje promena u poslovanju i okruženju omogućava proaktivno delovanje na događaje koji slede i precizne procene njihovih efekata, za potrebe ostvarenja postavljenih ciljeva.

Koji je cilj budžeta i izveštavanja za potrebe upravljanja? Odgovor na ovo pitanje najjednostavnije bi glasio: cilj budžeta i izveštavanja unutar kompanije je da primora menadžere da misle unapred, da imaju instrument na osnovu koga mere rezultate kako svoje tako i svojih zaposlenih, da planiraju pribavljanje likvidnih sredstava u skladu sa planiranim dospećima obaveza, da vode računa o ročnoj i valutnoj usklađenosti potraživanja i obaveza i da prate izloženosti prema drugim licima.

Radi kompleksnijeg i kvalitetnijeg prikaza podataka i boljeg praćenja promena u samom poslovanju, privredni subjekti investiraju u moderniju tehnologiju, gde uz podršku informacionih tehnologija i baza podataka razvijaju modele podataka. Ovim se postiže brzina dostupnosti parametara za praćenje poslovanja i kontinuitet izveštavanja, ali i zaštita podataka kojima kompanija raspolaže.

Ukoliko bi se zanemarila bitnost ulaganja u modernizaciju i kompjuterizaciju, došlo bi do rizika neblagovremene dostupnosti podataka, dok bi se zaposleni bavili ,,žongliranjem“ informacija, izveštaji bi već bili zastareli, neupotrebljivi, sa pogrešnim uticajem na donošenje odluka.

Informacije su postale resurs koji može da bude značajan izvor konkurentske prednosti.

Cilj svake kompanije je da uz primenu strategije, ne odstupajući od svoje definisane svrhe i misije, ostvari maksimalnu dobit. Računovođe znaju da kažu da je dobit samo obračunska kategorija u bilansima, ali uz adekvatne analize i procene, uključujući i pomenuto izveštavanje i dalje budžetiranje, dobit određuje nivo uspešnosti kompanije. Od ovih informacija zavisi njen rast i razvoj u budućem periodu, zarada za vlasnike kapitala i zaposlene, bonusi za menadžere, pregovaračka pozicija kod banka i drugih finansijskih organizacija.