Piše: Danilo Mrvaljević, direktor Sektora trezora i ALM, Banca Intesa

Dok se svet približava polovini još jedne vrlo turbulentne godine, u njenom drugom delu očekujemo brojne događaje iz sfere ekonomije i geopolitike sa velikim potencijalom da bitno utiču na stanje globalnih finansija. Tu bi, pre svega, valjalo pomenuti predsedničke izbore u SAD u novembru ove godine, gde će ključne nedoumice biti vezane za prekompoziciju fokusa američke spoljne i unutrašnje politike u slučaju da pobedi Tramp.

Ono što je već sad izvesno i ne čini se da toliko zavisi od ishoda predsedničkih izbora u SAD, jeste nastavak kursa daljeg zatezanja već prilično zaoštrenih gepolitičkih i trgovinskih tenzija sa Kinom.

U tom scenariju se može očekivati da novi predsednik stavi veći akcenat na domaća političko-ekonomska pitanja: deportacije useljenika, nastavak podizanja zida na granici sa Meksikom, „razmontiravanje“ takozvane „duboke države“ uz brojne otkaze u državnoj administraciji, usporavanje ili čak potpuno odustajanje od primene „zelene agende“ u SAD forsiranjem proizvodnje fosilnih goriva i nastavak ekspanzivne fiskalne politike. A sve to će za posledicu imati dalje gomilanje već gigantskog javnog duga federalne države. Ono što je već sad izvesno i ne čini se da toliko zavisi od ishoda predsedničkih izbora u SAD, jeste nastavak kursa daljeg zatezanja već prilično zaoštrenih gepolitičkih i trgovinskih tenzija sa Kinom. U tom scenariju bi, u godinama koje slede, bilo logično očekivati snažno jačanje Indije, kao alternative Kini za outsourcing proizvodnje iz SAD i EU, uz već primetan niz velikih kompanija koje tamo iz Kine sele svoje proizvodne kapacitete kako bi izbegli sve restriktivnije uslove poslovanja sa SAD i EU.

Kina će, kao stožerna zemlja BRIKS-a, u većoj meri nastojati da propagira svoj geopolitički uticaj kroz još jače infrastrukturne globalne investicije i inkluziju novih članica u BRIKS. Već smo u prvoj polovini 2024. godini videli konkurentnu moć kineskog izvoza (neko bi ga nazvao „dampingom“) od koga su SAD odlučile da se brane drakonskim carinama, a po svemu sudeći i EU priprema slične protekcionističke mere.

Već smo u prvoj polovini 2024. godini videli konkurentnu moć kineskog izvoza (neko bi ga nazvao „dampingom“) od koga su SAD odlučile da se brane drakonskim carinama, a po svemu sudeći i EU priprema slične protekcionističke mere.

Od ishoda američkih izbora u velikoj meri zavisi i situacija na ukrajinskom frontu. Da li će u novom mandatu biti nastavljena snažna vojna, ekonomska i politička podrška SAD i saveznika Ukrajini u ratu sa Rusijom i time rat uvesti u novu, još opasniju fazu potencijalne konfrontacije Rusije i NATO-a?! Ili je, možda, konačno nastupilo vreme za deeskalaciju i pronalaženje prostora za ma kakav mirovni sporazum? Jer, ne zaboravimo da osim u Ukrajini, i na Bliskom Istoku bukti još jedan vrlo destruktivan rat koji takođe ima veliki potencijal da izazove dalju destabilizaciju i u kojem se čini da su zaraćene strane nikad dalje od mogućeg mirovnog dogovora. Oba ova rata su već dovela do snažnih poremećaja na tržištima roba i zastoja u lancima snabdevanja koji su za posledicu imali velike skokove cena energenata, hrane, đubriva, transporta i sl. Dalja eskalacija u tom smislu može dodatno otežati posao centralnim bankama koje su u drugom tromesečju ove godine počele sa postepenim snižavanjem rekordno visokih stopa monetarne restriktivnosti.

Od ishoda američkih izbora u velikoj meri zavisi i situacija na ukrajinskom frontu.

Kanadska i Evropska centralna banka (ECB) su prve povukle hrabre, i za privredni rast preko potrebne poteze sniženja bazne kamate, a od Američkih Federalnih Rezervi (FED) se početak sniženja kamata očekuje tek u septembru, a možda čak i nakon novembarskih izbora. Ono što je svim centralnim bankarima glavni izazov jeste uporna inflacija u sektoru usluga i visoka zaposlenost, pri čemu obe ove varijable obično budu značajno umanjene nakon skoro dvogodišnje restriktivne šok monetarne terapije sprovođene izrazito visokim kamatnim stopama.

Svim centralnim bankarima glavni izazov jeste uporna inflacija u sektoru usluga i visoka zaposlenost, pri čemu su obe ove varijable obično značajno umanjene nakon skoro dvogodišnje restriktivne šok monetarne terapije sprovođene izrazito visokim kamatnim stopama.

U uslovima gde pomenuta dva rata prete da dalje eskaliraju i dovedu do rasta pre svega nebazne inflacije, svako preuranjeno relaksiranje monetarne politike može dovesti do narušavanja kredibiliteta centralnih banaka i „ukorenjivanje“ inflacionih očekivanja svih učesnika na finansijskom tržištu na značajno višem nivou od targetiranih 2%, gde se nalazi monetarni cilj većine monetarnih vlasti.

U evrozoni smo imali i nedavne izbore za EU parlament gde su desne političke frakcije ostvarile istorijske rezultate, što je dovelo do raspisivanja vanrednih parlamentarnih izbora u Francuskoj. Ukoliko ovo dovede i do bitnih izmena u nacionalnim parlamentima ključnih EU zemalja, koje takođe očekuju izbori ove godine, moglo bi doći do rasta anti-imigracionog sentimenta, slabljenja kohezije među EU članicama i zaokreta u odnosu na neke postojeće stožerne EU politike (kontra-zelena agenda, napuštanje EU od strane pojedinih članica i sl). Ovo bi svakako bilo vrlo nepovoljno po evro kao zajedničku valutu i moglo bi dovesti do njegovog slabljenja (deprecijacije) i manjeg korišćenja kao rezervne valute, što bi svakako bilo novi izazov za sve zemlje članice, a posebno za one koje su na putu članstva i koje u EU vide svoju ekonomsku i, znatno šire, civilizacijsku budućnost.