Piše: Marija Savić, direktorka Odeljenja za ekonomska istraživanja Banca Intesa

U borbi protiv visoke stope inflacije, koja je na uzlaznoj putanji već godinu i po dana, centralne banke širom sveta poslednjih meseci pribegle su agresivnom pooštravanju monetarne politike kako bi zauzdale rekordni rast cena. Američke Federalne Rezerve (FED) su od marta ove godine pet puta uzastopno podizale kamatne stope, za ukupno 3 procentna poena, u najbržoj i najintenzivnijoj kampanji pooštravanja monetarne politike još od 80-tih godina prošlog veka. Banka Engleske je u sedam navrata zaredom, podigla svoju referetnu stopu i najavila da će po potrebi nastaviti snažno da reaguje na inflatorne pritiske uprkos činjenici da privreda ulazi u recesiju, dok je veliki potez Švajcarske centralne banke okončao eru negativnih kamatnih stopa u Evropi.

Na svom poslednjem sastanku u oktobru, Evropska centralna banka (ECB) je podigla kamatne stope za očekivanih 75 baznih poena, treći put zaredom, nastavljajući trend monetarnog pooštravanja započet u junu ove godine, nakon 11 godina vođenja relaksirane monetarne politike, čime je završena era jeftinog novca. U ovom periodu, kamatne stope ECB povećane su za ukupno čak 200 baznih poena, što je ujedno i najoštriji ciklus povećanja stopa od postojanja Evropske unije, imajući u vidu čenjenicu da je u prethodna dva ciklusa povećanja ECB trebalo najmanje 18 meseci da poveća stope za ukupno 2 procentna poena. Posledično, kamata na glavne operacije refinansiranja sada iznosi 2 odsto, na prekonoćne pozajmice 2,25 odsto kamata, a na depozite 1,5 odsto. Ovaj nivo kamatnih stopa nije viđen od 2009. godine, neposredno pre početka evropske dužničke krize.

Na istom sastanku, ECB je najavila i podizanje kamata po kojima će banke moći da dođu do sredstava u okviru dugoročnih operacija refinansiranja (TLTRO). Pošto je ECB povećavala stope brže nego što se očekivalo, suočeni sa naglom inflacijom, evropski zajmodavci su imali koristi i od TLTRO-a i od viših kamatnih stopa, što su neki opisali kao efektivno davanje subvencija bankama.

ECB je ponovo najavila planove da nastavi sa reinvestiranjem prihoda od obveznica koje je kupila u okviru svog programa kupovine imovine (APP) tokom prethodnih godina niske inflacije.

I tu nije kraj. ECB je najavila dalje podizanje kamatnih stopa kako bi se obezbedio povratak inflacije u srednjem roku na nivo od dva odsto. Vođena rastom cena energenata i hrane, uskim grlima u snabdevanju i oporavkom tražnje posle pandemije, inflacija se u evro zoni trenutno nalazi na rekordnom nivou od 9,9 odsto, što je pet puta više od cilja. Više od polovine zemalja članica EU beleži inflaciju od preko 10 odsto, uključujući i Nemačku, u kojoj se rast cena nalazi na najvišem nivou u poslednjih 25 godina, dok je inflacija u Baltičkim zemljama premašila rekordnih 20 odsto.

Međunarodni monetarni fond (MMF) je nedavno upozorio na „toksičnu mešavinu” brze inflacije i usporenog privrednog rasta, predviđajući recesiju u više od polovine od 19 članica evro zone ove zime.

Usporavanje privredne aktivnosti u evro zoni najbolje ilustruje kompozitni PMI indeks, koji je u oktobru pao na 47,1, što je ne samo njegov najniži nivo u gotovo poslednje dve godine, već je i četvrti uzastopni mesec da je ispod nivoa od 50, što jasno ukazuje na negativan rast BDP-a. Posmatrano po industrijama, najveći pad PMI je zabeležen u energetski intenzivnim sektorima, dok je, na nivou ekonomija, najoštriji pad registrovan u Nemačkoj, gde se PMI nalazi na najnižem nivou u poslednjih trinaest godina ukoliko se izuzme period pandemije.

Iako je ekonomska aktivnost u zoni evra značajno usporila u trećem kvartalu godine, uz očekivani nastavak slabljenja do kraja ove i početkom sledeće godine, ECB je jasno stavila do znanja da je to neće odvratiti od daljeg pooštravanja monetarne politike, sve dok se inflacija ne stavi pod kontrolu.

Predsednica ECB, gospođa Lagard, nedavno je izjavila da bi „nereagovanje ECB-a mnogo više naštetilo ekonomiji“.

Lagard je više puta naglasila da će odluke o pravcu monetarne politike i u narednom periodu biti donete na osnovu onoga što je poznato u datom trenutku, navodeći da je u današnjim nezvesnim okolnostima sigurnije da se zavisi od aktuelnih podataka i odlučuje od sastanka do sastanka.

Imajući u vidu dužinu trajanje rasta inflacije, centralni bankari upozoravaju da se sve više suočavamo sa rizikom da ovakvo stanje postane trajna karakteristika ekonomije.

Primer koji se često navodi u poslednje vreme je i sličnost sa čuvenom naftnom krizom. Naime, tokom 70-ih godina, FED je podizao kamatne stope u pokušaju da kontroliše inflaciju, ali je odustao od ovakve politike kada je ekonomija počela da usporava. To je omogućilo da inflacija godinama ostane na povišenom nivou, a kada su cene nafte skočile, dostigla je i neodrživ nivo. U pokušaju da se izbori sa povećanjem cena, FED je na kraju podigao stope na skoro 20 procenata.

Međutim, mnogi ekonomisti naglašavaju da ovo nisu 70-te i da inflacija sada nije toliko dugo na visokom nivou kao što je to bio slučaj pre pola veka. Odatle i upozorenja da brzim i simultanim zaoštravanjem, kada ekonomski rast u Kini i Evropi već usporava, a pritisci u lancu snabdevanja popuštaju, globalne centralne banke rizikuju da gurnu ekonomije u recesiju koja je dublja nego što je potrebno za obuzdavanje inflacije.

Predsednik FED-a, gospodin Pauel, u jednom od svojih čuvenih govora uporedio je kreiranje monetarne politike sa „hodanjem kroz nameštenu sobu u kojoj se iznenada ugase svetla: idete polako kako biste našli svoj put“. Čini se, međutim, da će rekordni nivo inflacije primorati centralne banke da se još brže kreću kroz mrak.