Svetska ekonomija je 2022. godinu počela iz teške pozicije – sa ili bez ukrajinske krize. Ako rat baš ne eskalira, onda najveći problem u ovoj godini neće biti kriza u Ukrajini nego dezinflacija, odnosno smanjenje novca u opticaju, kaže u intervjuu za naš portal profesor ekonomije dr Slaviša Tasić.

„Centralne banke su preteranim štampanjem para prošle godine dovele sebe u situaciju da moraju spustati inflaciju, a to će doneti pad likvidnosti i moguću recesiju“, naglašava dr Tasić.

  • Da li je ukrajinska kriza bacila u drugi plan problem inflacije koja i dalje drma svetsku ekonomsku scenu?

Tako izgleda ovih dana. Ako ne bude dalje eskalacije, ovo što smo videli do sada nisu veliki vojni sukobi i sankcije nisu posebno drastične. Energetski problemi koje Evropa i svet imaju nisu odjednom stvoreni ovom krizom, već odlukama iz prethodnih godina. Greške u energetskoj politici, plus inflatorna monetarna politika od prošle godine, dovele su svetsku ekonomiju u nezgodan položaj. Rusko-ukrajinska kriza sada samo doliva ulje na vatru.

  • Kada bi se moglo očekivati smirivanje inflatornih pritisaka, posebno zbog novih okolnosti u vezi sa energentima, koji su i inače uticali na rast inflacije?

To zavisi od konkretnih politika, jer za sada Fed i ECB mnogo najavljuju, ali konkretne poteze će povlačiti tek tokom godine. Ni oni sami ne znaju kojim tempom će to raditi, to je nešto što će se napipavati zavisno od situacije. Ali generalno, očekuje se da inflacija već sada prestane da raste i da njene mesečne stope počnu lagano da padaju. Ne cene, već samo stope njihovog rasta.

  • Cena nafte raste kao posledica političke krize. Do koje visine može ići cena nafte i može li se predvideti stabilizacija tržišta?

Cena nafte je rasla i pre ove krize jer je sa oporavkom od kovida, ali i sa stimulusima centralnih banaka, rasla tražnja i poslovna aktivnost. Sa druge strane, imali smo ekstremno nisku cenu nafte 2020. godine, fosilna goriva se obeshrabruju da bi se zamenila obnovljivim izvorima energije, pa su takve stvari smanjile neke proizvodne kapacitete. Zato prostora za povećanje ponude ima i ponuda će na visoku cenu odgovoriti. Na primer, Amerika ima manje privatne firme koje vade naftu iz škriljaca, koje nisu profitabilne kada nafta košta 40 dolara, ali jesu kada košta 80 dolara. Kada cena poraste, takvi projekti se aktiviraju i povećavaju proizvodnju.

  • Snabdevanje gasom postaje problem broj 1 za najveću evropsku ekonomiju – za Nemačku. Koji bi gas mogla da koristi Nemačka ako bi pokušala da zameni ruski gas i koliko bi zamena trajala?

Na kratak rok nema prave alternatve, mada se tečni gas sve više nameće. Tehnologija je u tom polju napredovala, u Evropi je izgrađeno mnogo terminala za prijem tečnog gasa, pa je on sada realna mogućnost. To je gas koji se zamrzava do tečnog stanja, onda prevozi tankerima iz Amerike, Bliskog istoka i drugih zemalja, pa onda odmrzava i sprovodi. Sve to bude skuplje od direktnih gasovoda.  Eto, ta alternativa postoji, ali je skuplja i zamena bi potrajala nekoliko godina.

 

  • Šta će značiti sankcije koje je EU uvela Rusiji? Kakve su posledice za Rusiju a kakve za evropske ekonomije? Koga će sankcije, zapravo, više pogoditi?

Više će pogoditi Rusiju, jer je njena privreda mnogo manja u odnosu na EU i SAD. Jedna Italija sama godišnje proizvede robe i usluga koliko i Rusija. Ali ove sankcije koje su sada uvedene nisu preterano stroge. Rusija je priznala dve otcepljene oblasti, a bojazan je bila da će u Ukrajini uraditi nešto mnogo agresivnije. Zapad je odgovorio relativno mekim sankcijama, blokiranjem nekih ruskih državnih banaka i firmi, nekih pojedinaca i zabranom trgovanja ruskim obveznicama.

Loše će, međutim, biti ako Rusija ne namerava da stane na ovome. U tom slučaju će i Zapad jače odgovoriti i imaćemo širi opseg sankcija. I to će onda ugroziti ne samo Ukrajinu i Rusiju, nego i nas ostale.

  • Može li se „energetski šok“ koji doživljavamo na početku 2022.godine uporediti sa nekom krizom iz ranijih godina?

Što se tiče samih cena, može. Imali smo i veće naftne šokove 1970-ih. Imali smo i veliki skok cena nafte početkom 2000-ih. Ali je sadašnja kriza jedinstvena po tome što smo sami sebe pucali u nogu. Uzmite, na primer, Nemačku. Zatvorili su nuklearne elektrane bez nekog ubedljivog razloga. Sada plaćaju energiju mnogo skuplje i zavisni su od drugih zemalja poput Rusije.

Isto važi i za preranu i preagresivnu političku orijentaciju na obnovljive izvore energije i projekte poput električnih vozila. Agresivna zamena fosilnih goriva alternativama ne samo da ekonomski mnogo košta, nego je i krajnji ekološki bilans svega toga neizvesan.

  • Kako će u novonastaloj krizi proći srpska ekonomija i koliko će biti poremećene očekivane stope rasta za 2022.?

Srbija je prošle godine planirala visoki rast od 6%, a na kraju ga premašila sa 7,5%. Ja mislim da je razlog tome inflacija. Inflacija u početku, dok ide uzlazno, podiže i realni rast. Međutim, kada inflacija počne da se smanjuje, imaćemo iznenađenja u suprotnom smeru. Kad ECB i drugi budu smanjivali rast novčane mase ove godine i dizali kamate, to će ugroziti i ekonomski rast Srbije. Naravno, ako dođe do dalje eskalacije sukoba u Ukrajini i novih i ozbiljnijih sankcija, sve postaje još i opasnije.

  • Za 2022.godinu je prognoziran globalni rast ekonomije od oko četiri procenta. Ako imamo ovakve potrese na samom početku godine – kakva će biti ekonomska 2022?

Teško je globalnu ekonomiju svesti na jednu cifru i prognozirati na taj način. Previše je tu nepoznatih stvari poput ratnih sukoba, kriza, sankcija ili virusa. Ali, iako smo prošle godine imali globalnu inflaciju, imali smo i realni rast kao prijatno iznenađenje. Sada smo u godini dezinflacije, a to znači da može da se smanji i realni rast. Nadam se ne previše, ali možda na nivoe niže od prognoziranih.

Radojka Nikolić