Piše: Danilo Mrvaljević , Direktor Sektora trezora i ALM, Banca Intesa

Godina 2022. je donela je realne tektonske promene, što se posebno odnosi na globalna makroekonomska kretanja. Iako je bilo najavljeno da će glavne svetske centralne banke već tokom 2021. godine postepeno početi da smanjuju programe monetarne podrške privredama i održavaju kamatne stope na niskim, čak i negativnim nivoima, ove predikcije su se materijalizovale već u 2022. godini i to kroz veoma oštar zaokret u monetarnoj politici gotovo svih centralnih banaka sveta koji najavljuje kraj ere jeftinog novca.

Era jeftinog novca usledila je kao posledica velike ekonomske krize nakon 2008. godine, kada se kolaps hipotekarnog tržišta u SAD prelio na gotovo sve delove sveta i izazvao recesiju, na koju su centralne banke odgovorile tzv. „odvrtanjem monetarnih slavina“ koje je omogućilo tržišnim učesnicima – državama, bankama, kompanijama, stanovništvu zaduživanje po veoma niskim kamatnim stopama.

Sa manjim prekidima, ova politika se održala duže od čitave decenije, i kao da se stekao utisak da je redefinisana ekonomska teorija i da je moguće neograničeno dugo držati kamatne stope na niskom nivou i snabdevati aktere na tržištu gotovo neograničenim količinama jeftine likvidnosti.

Ovakva situacija je dovela do prelivanja izuzetno velike količine kapitala u visoko špekulativne segmente tržišta kapitala poput akcija, kompanija u problemima, preuzimanja i obveznica visoko rizičnih kompanija, i u isto vreme dala zamajac i potpuno novim, dotada neviđenim oblicima finansijske aktive kao što je kripto tržište. Kako su prinosi na obveznice bili na rekordno niskom ili čak negativnom nivou, investitori su u potrazi za bilo kakvim prinosima, masovno ulagali novac u sve rizičnije i inovativnije oblike finansijske aktive, što je dovelo do „naduvavanja“ tih segmenata tržišta kapitala neslućenim porastom cena finansijske aktive i obima investiranih sredstava.

Kao rezultat ovakvog trenda, indeks akcija S&P 500 u SAD porastao je više od tri puta u periodu od 2013. do 2021. godine, dok je Bitkoin u istom periodu sa 13 dosegao astronomskih 64.000 dolara.

Ono što je takođe interesantna posledica ovako dugog perioda intenzivnog porasta vrednosti obima investiranja i cena rizičnijih kategorija finansijske aktive, jeste veća sklonost ka preuzimanju rizika šireg segmenta investitora. Naime, kako su cene akcija i kripto imovine neprekidno rasle gotovo čitavu deceniju, investitori su razvili nerealno optimistična očekivanja da će ovakav trend biti nastavljen i duži period u budućnosti. Početak Covid pandemije u martu 2020. godine je doveo do kratkotrajnog šoka, te značajne korekcije cena naniže, ali je spremna i koordinisana akcija centralnih banaka dodatno podstakla očekivanja da će se era jeftinog novca nezaustavljivo nastaviti.

Međutim, 2022. godina je već na samom početku nagovestila ozbiljan preokret, jer je inflacija, koja se javila usled poremećaja lanaca snabdevanja u ključnim segmentima robnih tržišta, naterala Federalne rezerve SAD (FED) i Evropsku centralnu banku (ECB) da najave smanjivanje kvantitativnih stimulusa i podizanje baznih kamatnih stopa.

Početak konflikta u Ukrajini krajem februara ove godine je čitavu narastajuću preokupaciju inflacijom podigao na viši nivo i dodao recesiju kao dodatnu pretnju. Oštro dizanje baznih kamatnih stopa koje je od tada usledilo gotovo kod svih centralnih banaka, značajno je pojačalo bojazan otežanog zaduživanja privrede i građana usled smanjene dostupnosti povoljnih izvora kapitala, te konsekventnog pada proizvodnje i potrošnje. Među svetskim analitičarima u ovom trenutku vlada konsenzus da je rizik globalne recesije 40%, sa eventulanim otpočinjanjem krajem ove ili početkom naredne godine.

Ono što bi moguću recesiju ovog puta učinilo znatno izazovnijim u odnosu na prethodne, uobičajene ciklične periode „hlađenja“ privrednog rasta, jeste visoka inflacija, što bi izazvalo efekat stagflacije, odnosno stagnacije privrednog rasta uz visoku stopu rasta cena, koja onemogućava centralne banke da uobičajenim spuštanjem kamatnih stopa podstaknu novi ciklus investiranja i potrošnje.

U uslovima stagflacije, centralne banke imaju prioritet da najpre dizanjem baznih kamata iskorene inflaciju i inflatorna očekivanja iz privrednog sistema, da bi potom spuštanjem kamata obezbedile novi ciklus ekspanzije proizvodnje i porasta zaposlenosti. Čini se da će ECB u tom smislu imati najdelikatniji zadatak, budući da je EU izrazito pogođena i inflacijom i kontrakcijama proizvodnih mogućnosti usled visokih troškova sirovina i već značajno viših kamatnih stopa na izvore finansiranja.

ECB se nalazi među poslednjim značajnijim centralnim bankama u svetu od koje se očekuje da otpočne sa podizanjem bazne kamate već u julu, zbog čega će vrlo pažljivo odmeravati kakve to efekte ima na inflatorna kretanja i ekonomski rast za koji se već očekuje da bude anemičan.

Od ključnog značaja za globalni trend inflacije svakako će biti dužina i razvoj intenziteta sukoba u Ukrajini, čiji su globalni geopolitički i ekonomski efekti sve značajniji, a koji, uz informacije o ponovnim erupcijama Covid infekcija u različitim delovima sveta, teško da upućuju da će ova, vrlo turbulentna 2022. godina, ući u period stabilizacije na početku svoje druge polovine.