Autor: R. Nikolić

„Proglasiću da nemam vodu!“ – rekao je Ivan Stanković, osnivač i direktor agecije Communis, na samom početku panela o kreativnim industrijama „A bridge toward succes“ (Most ka uspehu), koji je on moderirao, a u kojem su učestvovali  Dragan Bjelogrlić, glumac i režiser, Milena Trobozić Garfild i Tomo Ricov, direktor Vikend media festivala Rovinj. Ovo „proglasiću“ se direktno odnosilo na Bjelogrlića zbog inicijative ProGlas, a vodu je zaista tražio… No, to je bio samo šarmantan uvod u panel koji je bio i duhovit, neposredan i oslobođen klišea, kao što se, uostalom i moglo očekivati od ovih zvučnih imena iz kreativne industrije. Sve se dešavalo na Kopaonik biznis forumu (KBF), 3.marta, označenog kao „nulti dan“ jer je zvanično otvaranje 4. marta.

U svetu, u kreativnim industrijama, procenjuje se da radi oko 30 miliona ljudi, ali opstanak i zarađivanje u tim industrijama postaje sve neizvesnije. Kao dramatična futuristička slika onoga što i nas, u Evropi, čeka, a što se već događa u Americi, producentkinja Milena Trobozić Garfild je predstavila najnovije trendove u američkom kreativnom svetu ovako:

„Džef Bezos, jedan od najbogatijih ljudi sveta, kupio je 2013. godine list Vašington post da ga spasi propasti. Posle deset godina, izgubio je 100 miliona dolara u tome, nedavno je otpustio 200 zaposlenih i – to je kraj. Nema više novca u medijima, niko ne kupuje štampu, svi čitaju na mobilnim telefonima, mi prisustvujemo istrebljenju medija“, rekla je Trobozić Garfild.

Ali, ne samo mediji, nastavila je ona, već propada i filmska industrija. U Americi su dugo trajali protesti filmskih radnika, ali se ništa nije promenilo.

„Publika koja je volela filmove stari, mlade nema jer je filmovi i bioskopi ne zanimaju a društvenu elitu danas, odnosno bogataše, kultura ne zanima. Oni radije idu u kosmos nego u operu“, rekla je Milena Trobozić Garfild, uz napomenu, da će takva sumorna stvarnost za kulturu, kad-tad, stići i u Srbiju, kao i sve što dolazi iz Amerike.

E, da ne bi opcije bile toliko mračne, Ivan Stanković je pozvao u pomoć Bjelogrlića: „Daj, Bjela, malo optimizma iz Srbije“!

Dragan Bjelogrlić, međutim, ne vidi ni kraj bioskopa ni kraj filmske industrije. On veruje u opstanak bioskopa, pogotovo domaćeg filma i to dokazuje podacima da dobro napravljen domaći film može imati i više od 100.000 gledalaca, u bioskopima (npr. Toma). Bjelogrlić ne veruje da će kultura nestati i interesovanje za takve sadržaje, ali da je veoma važno šta se narodu servira i koje mu se vrednosti nameću. On upozorava na hiperprodukciju TV serija, na takmičenje operatera ko će više da snimi, a neke snimljene serije se uopšte i ne emituju. Za Bjelogrlića je važno da se integriše tržište, posebno na prostoru Zapadnog Balkana, jer postoji sličnost u mentalitetu i u vrednosnim kategorijama. To bi donelo novi zamah kreativnoj industriji, na opštu korist.

Nastavljajući u duhovitom tonu, Tomo Ricov je prokomentarisao: „Pa, vidiš da toga već ima, u Hrvatskoj folk pevači pune i dvorane i arene. Ima saradnje na tone“…

Uz povremena slaganja i neslaganja sagovornika oko budućnosti kreativne industrije i sadržaja, panel je završen krunskim pitanjem Ivana Stankovića: Gde je novac u kreativnoj industriji?

Vraćanje na temu novca i ekonomije je sasvim u skladu sa temama Kopaonik biznis foruma – a odgovor je glasio da za sada niko ne zna kako obezbediti novac u kreativnim industrijama, što, zatim, otvara pitanje, kako će živeti hiljade ljudi zaposlenih u ovom sektoru. I tu prestaju sve duhovitosti i počinje teži deo stvarnosti, za mnoge….

I, da: Ivan je dobio vodu, posle „proglašavanja“ da nema vodu…