U promenjenom geopolitičkom okruženju industrijska politika postaje sve prisutniji instrument ekonomskih politika, ali njena primena mora biti pažljivo osmišljena, usmerena na konkretne tržišne nedostatke i usklađena sa očuvanjem međunarodnih trgovinskih pravila, poručeno je na plenarnom panelu „Trade and Industrial Policy in a Changing Geopolitical Environment“, održanom 25. juna u okviru XXI Svetskog kongresa ekonomista u Beogradu.

Panelom je predsedavao Lorenzo Caliendo, a učestvovali su Arnaud Costinot, Gene Grossman, Ralph Ossa i Andrés Rodríguez-Clare. Učesnici su razgovarali o tome kako geopolitičke tenzije, pitanja nacionalne bezbednosti, ranjivost lanaca snabdevanja i konkurencija u strateškim sektorima menjaju način na koji zemlje razmišljaju o trgovini i industrijskoj politici, navodi se u saopštenju za javnost.

Na panelu je istaknuto da je industrijska politika u današnjem svetu u određenoj meri postala neizbežna, ali da to ne znači da države treba da biraju strateške sektore bez jasnog razumevanja problema koji žele da reše. Umesto toga, potrebno je najpre identifikovati tržišne nedostatke – od manjka znanja i radne snage do pristupa tehnologijama, sirovinama ili infrastrukturi – pa tek onda birati instrumente ekonomske politike.

Posebno je naglašeno da tarife najčešće nisu dobar instrument za vođenje industrijske politike. One mogu zaštititi domaću proizvodnju, ali istovremeno poskupljuju robu za potrošače, narušavaju konkurenciju i često stvaraju dodatne distorzije koje nisu nužno povezane sa osnovnim problemom koji država želi da reši.

Učesnici su ukazali da se tradicionalno razumevanje industrijske politike menja jer države danas sve češće u svoje odluke uključuju i neekonomske ciljeve, pre svega nacionalnu bezbednost i otpornost. Pitanja zavisnosti od stranih dobavljača posebno su važna u sektorima kao što su poluprovodnici, kritične sirovine, baterije, telekomunikaciona oprema i druge oblasti od strateškog značaja.

Ipak, kako je ocenjeno, sama težnja ka otpornosti otvara novo pitanje: od čega se zemlje štite, od koga zavise i koliko su spremne da plate smanjenje te zavisnosti. Ekonomska analiza, kako je poručeno, tek treba preciznije da pokaže koje su zavisnosti zaista najrizičnije i gde je opravdano odustati od dela ekonomske efikasnosti radi veće sigurnosti.

Jedna od poruka panela bila je i da industrijska politika može imati efekta, ali da uspeh ne zavisi samo od toga da li država interveniše, već od toga da li intervencija donosi koristi veće od troškova. U tom smislu, podrška pojedinim sektorima mora biti zasnovana na dokazima, jasnim ciljevima i proceni šireg efekta na privredu.

Govoreći o Evropi, učesnici su ukazali da evropske zemlje ne bi trebalo da kopiraju ni kineski model snažnog državnog intervencionizma, ni američki pristup jednostranih trgovinskih poteza. Pre nego što se okrene novim industrijskim politikama, Evropa mora da obezbedi osnovne uslove za konkurentnost – stabilno poslovno okruženje, dostupnu energiju, manje administrativno opterećenje i predvidiva pravila.

Panel „Trade and Industrial Policy in a Changing Geopolitical Environment“ pokazao je da se trgovinska i industrijska politika više ne mogu posmatrati odvojeno od geopolitike. Ipak, poruka učesnika bila je da upravo u takvom okruženju države moraju biti opreznije, a ne manje odgovorne – jer loše osmišljene politike mogu produbiti podele, smanjiti koristi od trgovine i narušiti globalnu ekonomsku saradnju.

XXI Svetski kongres ekonomista održava se od 22. do 26. juna u Beogradu, u organizaciji Međunarodne ekonomske asocijacije i Saveza ekonomista Srbije, pod pokroviteljstvom Vlade Republike Srbije. Kongres okuplja vodeće svetske ekonomiste, predstavnike akademske zajednice, institucija i kreatore javnih politika.