Veliki optimizam i konstruktivni pristup problemima pružao je Vivaldi razgovor: „Odlasci i povratci – Zašto otići i zašto se vratiti“. Uz moderatorstvo Ivana Brkljača („Tačka povratka“) učesnici: Stefan Salom, suosnivač i direktor razvoja Infostud grupe, Aleksandar Hangimana, CEO i partner Manpower grupe, i Miroslav Kočić, arheolog i menadžer nalazišta Vinča Belo brdo, vrlo su konkretno analizirali i prednosti i propuste na koje povratnici u Srbiju mogu naići. Kako je rekao Brkljač, „Tačka povratka“ promoviše stav da treba otići i treba se vratiti:

– Radimo na tome da promenimo narativ da je otići iz zemlje nešto fatalističko i da se nikad neće vratiti onaj ko ode. A kad se čovek vrati, pitamo zašto se vratio?! Moramo i kroz dijalog ovog tipa da normalizujemo odlaske i povratke, rekao je Brkljač.

Ivan Brkljač sa učesnicima panela

Stefan Salom je ocenio da je sada već moguće da se priča o povratku visokokvalitetne radne snage u Srbiju, jer se vide realne promene i brz ekonomski rast, koji, po njegovim procenama, počinje od 2015. godine.

– U Infostudu sada imamo 35 odsto više oglasa nego 2019. godine i kada se uporedimo sa zemljama koje su deo ALMA Career grupe, kojoj i mi pripadamo – Češka, Slovačka, Bosna, Hrvatska i Finska – mislim da je ovo ubedljivo najveći rast po broju oglasa u odnosu na 2019. To svedoči o rastu ekonomije, a to dovodi do rasta plata, što je evidentno, naročito kod pojedinih segmenata društva. Uz jeftiniji život u Srbiji, to su dobre strane, rekao je Stefan Salom.

On je pomenuo istraživanje koje su radili sa UNDP i koje je pokazalo da ekonomija jeste bitan faktor, kao i visina plate kada ljudi razmišljaju o odlasku, ali preko 50 odsto anketiranih navodi da glavni motiv više nije ekonomski za visokoobrazovano stanovništvo, nego ljudi odlaze zbog neuređenosti društva, zbog pravne nesigurnosti i nestandardizacije, nedostatka regulacije i kontrole.

– Sa druge strane, sve više postaje važan faktor ekologija. Ako novac ne uložimo u te aspekte života, deca će nam bežati iz zemlje, jer nam je zagađen vazduh i prljavo je. To je druga vrsta izazova za državu – da li će uspeti da pređe iz režima viših plata u režim uređenog i zdravog života, rekao je Salom.

Podsticaji za naše povratnike

“Tačka povratka” je, prema rečima Ivana Brkljača, radila od 2019. godine zajedno sa državom na uvođenju mera podsticaja za povratnike, koje su u martu 2020. stupile na snagu, upravo u periodu pandemije. Podsticaji su za povratnike koji su dve i više godina proveli u inostranstvu, novonastanjeni su ovde, a poslodavac im u Srbiji daje dva ili tri puta veću platu od prosečne, u zavisnosti od podsticaja koje dobije od države.

– Fokus je na visokoobrazovane, zato što, po istraživanjima, mi imamo manjak takvih kadrova u Srbiji. U tim podsticajima, ako se zaposli neko ko dobije dva ili tri puta veću prosečnu platu, onda poslodavac u narednih pet godina ima 75 odsto umanjene poreze i doprinose za konkretnog povratnika, s tim što je podsticaj vezan za povratnika. To znači da, ako povratnik nakon tri godine rada pređe u drugu kompaniju, on taj podsticaj nosi sa sobom, jer ima pet godina pravo da ga koristi. Promenili smo regulative i podigli smo pragove za imovinski iznos koji oni mogu da unesu u zemlju, posle boravka u inostranstvu. Limit od 5.000 evra, koji je ranije važio, podignut je na 20.000 evra, ako je neko 10 godina bio u inostranstvu, a ako je duže od 10 godina, tog ograničenja nema. Takve mali stvari našim ljudima iz dijaspore mnogo znače i na tome konkretno radimo, rekao je Brkljač.

Sa činjenicom da rastu plate u svakom segmentu i u svim delovima Srbije, ne samo u Beogradu, složio se i Aleksandar Hangimana, uz razlike koje postoje u određenim delovima zemlje. Ali, radne snage nema dovoljno i uvozimo je iz dalekih istočnih zemalja. Za građevinske poslove iz Turske i Libije, a za druge poslove i iz Pakistana, Bangladeša, naveo je Hangimana:

– To može da bude rešenje za tu vrstu poslova. Ali, mi smo još u fazi korone i medicinski kadrovi su nam veoma bitni, a dosta je njih otišlo iz Srbije. Nismo u poziciji kao razvijenije zemlje u regionu da možemo da uvezemo ljude, jer nismo platežno sposobni da dovedemo te ljude i nemamo potencijalne zemlje iz kojih bismo ih ovde doveli. Zato kao društvo moramo povući neke poteze kao što je, na primer, uradila Rumunija koja je veštački podigla određene kadrove i plate, kako bi zadržali medicinske radnike. Tamo su 70 odsto povećali plate medicinskim radnicima, rekao je Hangimana.

On je podsetio da dosta investicija dolazi u Srbiju u poslednjih 20 godina, ali je paralelno sa tim pojačan i odlazak ljudi iz zemlje, zbog kompletne socioekonomske situacije. Vrlo često visokoobrazovani umesto da rade u Srbiji završe na nekim poslovima u inostranstvu koji su potpuno van njihovog nivoa obrazovanja, rekao je Hangimana i objasnio da dolazi do izvesnih promena u nastupu investitora na srpskom tržištu:

– Ranije su dolazili u Srbiju isključivo radi jeftine radne snage. Prva tema za njih je bila kolike su ovde plate, a sada se ta tema menja na to koliko ima raspoloživih ljudi, koliko ima inženjera i koliko dugoročno mogu da planiraju proizvodnju u Srbiji. Drugačiji je tip investicija koje dolaze, što je odlično za naše društvo, jer daje uslove za veći rast. Sa jedne strane, ljudi odlaze, ali očekujem da će kao u Poljskoj i Češkoj da se desi situacija da će nakon 15 ili 20 godina početi da se vraćaju ljudi koji su otišli. U Češkoj, Poljskoj, čak i u Bugarskoj smanjuje se broj neto migracije i nivo odlazaka. Ljudi se posle 10 godina već vraćaju u zemlju, jer su socioekonomski uslovi mnogo bolji. To je i moja nada da će se i u Srbiji uskoro desiti isto, rekao je Aleksandar Hangimana.

Dr Miroslav Kočić, arheolog, vratio se nedavno u Srbiju, uz asistenciju organizacije „Tačka povratka“. Njegov slučaj je i zanimljiv i ilustrativan za sadašnje trendove u SAD, u kojima se i univerzitetskim kadrovima nudi vraćanje u njihove države jer – nisu Amerikanci:

– Sve je teže naći dobre istraživačke pozicije, recimo u Americi, jer ja još nisam Amerikanac. I ja, kao i neki drugi vrhunski stručnjaci, dobili smo raskide ugovora na SAD univerzitetima i ponuđeno nam je da se vratimo u zemlje odakle smo došli. Meni je to odgovaralo, jer za arheologiju u Srbiji imamo neverovatne neiskorišćene potencijale. Trenutno za naš posao nemamo dovoljno ljudi iz struke. Ja sam odlučio da se definitivno vratim da bi moje istraživanje bilo nastavljeno, jer je vezano za centralni Balkan i ove prostore, a Srbija je najbolji prostor da se bavim time. Radio sam i u Severnoj Americi, Rusiji, Južnoj Americi. Jedna od glavnih stvari migracije u nauci je osećaj mogućnosti da se nešto negde značajno uradi, rekao je Kočić i objasnio značaj organizacije “Tačka povratka”.

Pomoć za povratnike-naučnike se ogleda, pre svega, u rešavanju problema nostrifikacije doktorata. Dešavalo se da je neko odbranio doktorat pred komisijom na Univerzitetu u Kembridžu (jedan od najpoznatijih na svetu), a da onda mora da čeka reviziju tog doktorata godinu dana na Univerzitetu u Srbiji. Miroslav napominje da je to dosta ponižavajuće, jer dok nostrifikacija traje, naučnik radi samo sa osnovnom fakultetskom diplomom. Ta okolnost je odbijala mnoge naučnike da se vrate.

No, na sreću to je promenjeno. Kako je objasnio Ivan Brkljač, pre godinu i po dana je skraćeno vreme nostrifikacije sa 90 na 60 dana, uz opciju da bude gotovo za 30 dana, za prvih 500 na Šangajskoj listi univerziteta.

– Obaveza agencije koja odobrava i nostrifikuje diplomu je da u roku od osam dana izda diplomu, digitalno. Upravo kada je Miroslav Kočić prolazio taj proces, to je profunkcionisalo jer smo mi urgirali. Miroslav je klasičan primer kako povratnici mogu da podižu novo društvo, naveo je Brkljač.

Inače, arheolog Kočić se u Srbiju vratio kroz projekat koji finansira ambasadorski fond SAD za očuvanje kulturne baštine. Vinča je dobila sredstva kao jedan od pet lokaliteta na globalnom nivou. Taj novac sada omogućava sanaciju Vinče, a istovremeno je kapitalni projekat države Srbije.

– To će promeniti narativ i pogled na značaj arheologije u društvu kao o inspirativnoj, a ne dosadnoj priči. To je primer zajedničkog rada programa “Tačka povratka” i Miroslava i primer kako stvari mogu da se menjaju, ocenio je Ivan Brkljač.