Vojislav Vlahović: Dosta mi je naporno sve što radim, ali znam da sam na pravom putu i znam da je moj projekat prava stvar

Vojislav Vlahović: Dosta mi je naporno sve što radim, ali znam da sam na pravom putu i znam da je moj projekat prava stvar

Autor: Radojka Nikolić

“OK, ako on tako hoće, neka mu ovo bude avantura, pa ako nešto uradi – uradio je, a ako ništa ne uradi, bar će nešto naučiti”. Tako mi je rekao tata, posle konsultacija sa mamom, kada sam 2016. godine odlučio da zasadim plantažu borovnica na tri hektara, na dedinom imanju, u Sopotu, prema projektu iz mog master rada na Fakultetu organizacionih nauka 2015. godine. Tri godine pre toga, vratio sam se iz SAD gde sam na državnom Univerzitetu u Koloradu završio Leeds školu biznisa – računovodstvo i preduzetništvo…

Tako priča Vojislav Vlahović, tvorac brenda Beobašta – onlajn prodavnice domaće zdrave hrane. Mladi, tridesetdvogodišnji preduzetnik Vlahović učinio je sve što je potrebno da Beobašta, posle nekoliko godina razvoja, uspešno osvaja tržište. Nedavno mu je njegov otac – Aleksandar Vlahović, eminentni srpski ekonomista – rekao: “Vidim da ti imaš strast u ovom poslu, da imaš viziju. Da kad ti kažeš da će nešto biti za pet godina, ti tačno znaš šta ćeš uraditi u tih pet godina. Zato daj sve od sebe, budi pošten i rezultat će doći”.

Plantaža borovnica u Sopotu, na tri hektara dedinog imanja: Rod borovnica je od 17 do 20 tona godišnje, a više od 90 odsto se plasira u sirovom stanju

Plantaža borovnica u Sopotu, na tri hektara dedinog imanja: Rod borovnica je od 17 do 20 tona godišnje, a više od 90 odsto se plasira u sirovom stanju

Vojislav Vlahović kaže da se u prošlih nekoliko godina svog preduzetništva uverio da je tačno da preduzetnik mora celog sebe uloži u posao: “Sa Beobaštom odlazim na spavanje, sa Beobaštom se budim”.

U razgovoru za naš portal www.magazinbiznis.rs Vojislav kaže da je za njega preduzetništvo ne samo posao, već i način života: “Sebe sam u tome pronašao. To je sloboda da izrazim svoje mišljenje i sloboda da kreiram proizvod samostalno, iako sve to nosi i ozbiljan rizik. Ali, ja volim izazove. Taj posao sam počeo od nule, sa dvoje male dece i utoliko je teže, jer treba da se istovremeno posvetiš i porodici i poslu. Ali, imao sam potpunu podršku porodice, supruge, roditelja i brata. Jeste mi naporno jer mnogo radim, ali znam da sam na pravom putu i znam da je moj projekat prava stvar”, kaže Vojislav Vlahović.

Priča o Beobašti počela je 2016. godine podizanjem plantaže borovnica na tri hektara u okolini Sopota, posle završenih master studija na FON-u. Nekoliko godina pre toga Vojislav Vlahović je proveo na studijama u SAD, gde se, kako kaže, odlično snašao, stekao iskrena prijateljstva koja i danas održava, a engleski usavršio toliko dobro da je govorio bez akcenta. Amerika – zemlja preduzetništva i inovacija, u kojoj su mogućnosti za započinjanje biznisa velike. Mogao je da ostane tamo, ali se on, ipak, vratio u Srbiju i sa zavidnim stečenim kvalifikacijama počeo da radi u kompaniji Vienna Insurance Group; najpre za Wiener Stadtische osiguranje, a posle toga paralelno za Wiener RE Beograd (reosiguravajuća kompanija) i za Wiener Stadtische životno osiguranje u Crnoj Gori. Radio je na poslovima korporativnog upravljanja rizicima, gde je sistem iz matične kompanije u Beču prilagodio našem korporativnom sistemu. U Wiener RE Beograd je i sada angažovan na povremenim poslovima.

No, posao u osiguravajućoj kompaniji je, kako kaže Vojislav, za njega bio isuviše miran i predvidiv: „U leto 2015. godine došao sam u neko letargično stanje gde je sve izvesno; radno vreme u osiguranju od 8 do 16 h, nema rizika, nema izazova, nema dinamike. A ja na to nisam navikao, jer sam do tada, u Americi, uvek bio zatrpan obavezama i angažovanjima. I onda, na predlog supruge Marije, uz posao, upišem i master studije na FON-u, na smeru menadžment – upravljanje projektima. Taj period mi je bio najbolji. Radio sam u osiguranju, a popodne jedva čekao predavanja na fakultetu. Završio sam studije i uradio master rad: proizvodnja borovnica. Imanje smo imali, nasleđeno od dede, a borovnice su bile neka vrsta polusezonskog posla koji mi je odgovarao. I tako 2016. godine, uz sopstveni kapital i uz pomoć roditelja, zasadimo tri hektara borovnica”, priča Vojislav.

Prva berba stiže 2018. godine, a sa njom i prva ponuda za otkup kompletnog roda! Cena – neverovatna: ugovor na 5,4 evra za kilogram u svežem stanju, isplata za pet dana. Fiksna, izuzetno dobra cena, pa još i garantovana! Vojislav kaže da je upravo to za njega bio “crveni alarm”: “Gledao sam taj ugovor i razmišljao – ovo je super, ali ovo ne može dugo da traje. Ovo je sad i više nikad. Isuviše je dobro da bi trajalo… I zaista, već 2019. godine krajem juna, obavili smo glavnu berbu, stojimo na plantaži, a oko nas pet tona ubranih borovnica koje nemamo kome da isporučimo!

I tu se ponovo aktivirala ideja o onlajn prodaji svežih borovnica i dostavi “na vrata”, o čemu je još ranije razmišljao. Što se tiče tih ubranih borovnica, one su delom razvršile u hladnjačama, delom u preradi u sokove i džemove, a delom u marketima. Ali, taj trenutak je, zapravo, bio presudan da se aktivira projekat Beobašta.

“Ja sam još u oktobru 2018. godine krenuo da testiram tu ideju o Beobašti, jer sam bio uveren da je prodaja dostavom na kućne adrese, najbolja opcija u ovom poslu. Ali, za to mi je bila potrebna podrška marketinške agencije da mi organizuje prodaju. U početku niko od onih sa kojima sam razgovarao nije hteo da uđe u posao”, priča Vojislav.

“Kockice su se složile” kada je ovu poslovnu ideju prihvatila marketinška agencija ORA Digital, koji su i danas partneri u poslu. Kako to obično biva u preduzetničkim poduhvatima, krenuli su od nule, koristili websajt, Facebook, Instagram… Počela je prodaja i te 2019. godine tako je isporučeno oko 15% roda. Vojislav kaže da je to bio odličan uspeh, jer je 2019. godine za borovnicu otkup stao u junu, a na kraju su veliki otkupljivači borovnicu otkupljivali za 250 dinara kilogram.

“Sada, posle tri-četiri godine rada, oko 50 odsto roda plasiramo kroz Beobaštu. Ali, kad ste na tržištu, otvaraju vam se mnoga vrata, a potrošači vam sami pokažu u kom pravcu treba da idete. U to sam se uverio prošlih godina. Na primer, mi smo počeli i preradu voća u džemove, slatka i sokove, sa porodičnom firmom Janković iz Brusa, sa kojima i dalje imamo saradnju, ali su naši kupci hteli da ti proizvodi budu bez dodatka šećera. Počeli smo i takvu preradu i to od različitih vrsta voća, ne samo od borovnica. Sada imamo proizvode koji su uglavnom bez dodatog šećera i inovativni”, kaže Vojislav.

Dokle je sada stiglo ostvarenje preduzetničke ideje Vojislava Vlahovića o plantaži borovnica u Sopotu i Beobašti?

“Pored tri hektara plantaže borovnica, imamo hektar malina, hektar jagoda i hektar kupina. Sve na jednom mestu, na osam hektara. Krajem prošle godine napravili smo i malu hladnjaču, a meni je cilj da sve što mogu plasiram u sirovom stanju. U jagodi, na primer, sve plasiram sirovo, a rod borovnica je od 17 do 20 tona godišnje i više od 90 odsto se plasira u sirovom stanju”, priča Vojislav.

Iako i dalje prerađuje deo voća u porodičnoj firmi Janković u Brusu, Vojislav kaže da je dugoročni cilj da cela prerada voća bude u Sopotu. Već su kupili mašine, adaptirali prostor i počeli preradu voća. Tu prave hladno ceđene sokove i već ove godine će preraditi 40 odsto u Brusu a 60 odsto u Sopotu. Recepture su sami razvijali. Vojislav kaže da nema megalomanske zamisli, već da u ovaj posao investira postupno, iz dobiti, a to nisu velika sredstva: “Važno mi je da iz tog iskustva naučim dosta o proizvodnji, preradi i o ovom biznisu”.

Porodica Vlahović - Voja sa suprugom Marijom i sinovima Teodorom i Aleksom, na plantaži u Sopotu

Porodica Vlahović – Voja sa suprugom Marijom i sinovima Teodorom i Aleksom, na plantaži u Sopotu

Sledeći korak Vojislava Vlahovića je master plan za koji je siguran da ima sve uslove da ga ostvari:

“Moj master plan se sastoji iz lokalnog i globalnog razvoja. Želim da na imanju u Sopotu, gde imam od 5,5 – 6 hektara voća i dva hektara slobodne površine, napravim jedan ultramoderan agro-turistički kompleks. I zato u oktobru idem u Kinu na najveći svetski sajam inovacija. Moj dugoročni plan je da moji klijenti sami beru i konzumiraju voće, da imam moderno ugostiteljstvo za 1.000 ljudi dnevno koji dođu na izlet, za sve goste i za porodice sa decom, da kupuju zdrave proizvode i da uživaju u prirodi”, kaže Vojislav.

Vojislav Vlahović: Moj dugoročni plan je da moji klijenti sami beru i konzumiraju voće, da imam moderno ugostiteljstvo za 1.000 ljudi dnevno koji dođu na izlet, za sve goste i za porodice sa decom, da kupuju zdrave proizvode i da uživaju u prirodi

Vojislav Vlahović: Moj dugoročni plan je da moji klijenti sami beru i konzumiraju voće, da imam moderno ugostiteljstvo za 1.000 ljudi dnevno koji dođu na izlet, da kupuju zdrave proizvode i da uživaju u prirodi

Taj projekat se još razrađuje, biće svakako inovativan jer ga Vojislav Vlahović tako i koncipira, ali će razvoj Beobašte obuhvatiti i okolne zemlje. Za početak Crnu Goru, a potom i još neke zemlje u regionu. Realizacija tog master plana trajala bi u narednih pet do deset godina.

“Dosta mi je naporno sve što radim, ali znam da sam na pravom putu i znam da je moj projekat prava stvar. Siguran sam da sam otkrio oblast gde ima puno potencijala za uspeh”, kaže Vojislav Vlahović koji je o preduzetništvu mnogo naučio u teoriji, na američkim i srpskim univerzitetima, ali prošlih godina i u praksi. Iz tog iskustva je, kaže, zapamtio i sledeće:

„Nikada, ali nikada ne odustati od ideje. Beobašta je nastala nakon što sam duže od godinu dana kontaktirao više marketinških agencija, ali nijedna nije htela ni da čuje moj predlog saradnje. I još jedna vrlo važna lekcija – iza ideje stoji jedan čovek, ali iza realizacije mora da postoji tim“.

Vojislav VlahoviĆ: Želim da na imanju u Sopotu, gde imam 6,5 hektara voća i 2,5 hektara slobodne površine, napravim jedan ultramoderan agro-turistički kompleks

Vojislav Vlahović: Želim da na imanju u Sopotu, gde imam od 5,5 do 6 hektara voća i oko dva hektara slobodne površine, napravim jedan ultramoderan agro-turistički kompleks